Krajem prošle godine mnogi su američki politički analitičari vjerovali da će senatorica Hillary Clinton s lakoćom osvojiti predsjedničku nominaciju Demokratske stranke. Nakon što je prije nekoliko dana suspendirala svoju kampanju i podržala senatora Obamu, bivša prva dama Sjedinjenih Država treba odlučiti što će biti njezini sljedeći koraci. Kent Klein preispituje uzroke poraza Hillary Clinton.
Nakon posljednjih primarnih izbora Demokratske stranke, prošli utorak, Barack Obama je održao govor koji - samo prije godinu dana - mnogi nisu mogli niti zamisliti. "Večeras stojim ovdje i kažem vam da ću ja biti kandidat Demokratske stranke za predsjednika Sjedinjenih Država" - izjavio je tom prilikom senator iz Illinoisa. Malo prije toga senatorica Clinton se obratila svojim pristašama ovim riječima: "Pitanje je što nakon ovoga. Uzevši u obzir koliko smo daleko došli i gdje trebamo ići kao stranka, to za mene nije lako pitanje."
Nije to bio govor za koji se nadala da će ga održati. Nakon što su završeni stranački izbori, senatorica Clinton nije priznala poraz, međutim, bilo je očigledno da Barack Obama ima dovoljnu podršku delegata i superdelegata da postane stranački kandidat za predsjednika države.
Politički analitičari govore o razlozima poraza Hillary Clinton – koja je prije samo nekoliko mjeseci važila za uvjerljivog favorita među demokratima. 'Koban je bio osjećaj navodne neizbježnosti njezine pobjede. Ljudi koji rade u njezinoj kampanji bili su previše samouvjereni' - kaže Larry Sabato profesor političkih znanosti na Sveučilištu Virginije. "Mislili su da će iz igre izbaciti Obamu i ostale već u nekoliko prvih stranačkih izbora - bili su posve u krivu."
Sjeme tog poraza možda je zasađeno još 2002. godine kad je Hillary Clinton u Senatu glasala za invaziju na Irak. Iako je poslije kritizirala tu svoju odluku, taj njen glas doveo ju je u inferiorniji položaj prema Obami, koji se protivio ratu od samog početka- kaže Bruce Mirnoff, profesor političkih znanosti na Sveučilištu New Yorka u Albanyju. "Zato jer je Hillary Clinton glasovala za rezoluciju kojom se ovlašćuje predsjednika Busha da može koristiti silu u Iraku, uvijek je postojala vjerojatnost da će se pojaviti značajniji protu-ratni izazivač na primarnim izborima, te da će se velik dio baze Demokratske stranke okupiti oko tog kandidata. Premisa kako je Hillary na neki način neizbježan kandidat oduvijek je bila upitna."
Također, neki analitičari vjeruju da je bivša prva dama pogriješila naglašavajući u kampanji svoje dugogodišnje iskustvo - u vrijeme kad glasači traže promjene. Indira Lakshmann pratila je kampanju za agenciju Bloomberg News. "U početku svi njeni slogani govorili su o iskustvu i pripremljenosti za predsjednički položaj. Tek kasnije su počeli isticati spremnost na promjene i spremnost da se stane na čelu zemlje i vodi. Takva je evolucija postajala sve očitija, kao da je Hillary pokušavala reći 'čekajte malo, i ja sam zagovornik promjena; ja sam osoba s iskustvom koja te promjene može ostvariti'. Međutim, to nije bilo dovoljno brzo. Sporo se adaptirala na ono što, očito, američki glasači žele u ovom izbornom ciklusu, a to su promjene, promjene i promjene."
Čini se da su u neuspjehu senatorice Clinton da osvoji nominaciju svoje stranke ulogu odigrale i neke taktičke odluke. Politički analitičar Larry Sabato kaže da je njena kampanja potrošila odveć novca na prvim tzv. stranačkim kolegijima u Iowi – gdje je Hillary Clinton bila poražana. Sabato i Indira Lakshman vjeruju da njena kampanja nije bila dovoljno uporna u saveznim državama koje umjesto primarnih izbora održavaju stranačke kolegije.
Unatoč svemu tome Hillary Clinton se približila Bijeloj kući više no ijedna žena u američkoj povijesti – i to je također svojevrsna pobjeda.. Njezina je izborna kampanja generirala ogroman entuzijazam koji je posustao tek nakon što je Hillary Clinton bila pobijeđena od jednog drugog, također 'povijesnog' političara – prvog crnca koji je postao predsjednički kandidat jedne od američkih stranaka.
