Jedan od najimpresivnijim prekooceanskih linijskih brodova ikad sagrađenih, SS United States, imao je kratku, ali hvalevrijednu karijeru pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Danas, taj brod leži zapušten na doku u Philadelphiji, ali, autori dokumentarnog filma o tom brodu nadaju se da će ga vidjeti vraćenog u službu.
Filmski stvaratelj Bob Radler kao dijete je ostao očaran posjetima lučkom molu gdje bi bili privezani neki od najvećih prekooceanskih linijskih brodova: "Otac me odveo do mola u New Yorku kad mi je bilo šest godina – bilo je to pedesetih – i vidio sam Queen Mary, Isle de France i SS United States. Ovaj posljednji imao je pramac koji je izgledao kao oštrica britve; dok je stajao tamo na vezu izgledao je kao da juri brzinom od 100 na sat! Potpuno me zadivio; izgledao mi je kao brod budućnosti."
Kaže da je brod bio dug kao pet blokova zgrada i visok 12 katova. Malog se Radlera taj brod dovoljno dojmio da ga nikad nije zaboravio. No, većina drugih jeste. Malen broj onih koji ga se još sjećaju pojavljuju se u dokumentarnom filmu "SS United States: Dama koja čeka". Radler je režirao taj film, te ga producirao zajedno s kolegama Markom Perryjem i Deaom Shanderom.
Priča filma, kaže Radler, počinje s dizajnerom broda Williamom Francisom Gibbsom, čovjekom koji uopće nije prošao formalno brodograđevno obrazovanje. Gibbs je bio odvjetnik kojemu je njegov posao bio mrzak i sam se bacio u proučavanje nautičkog inženjerstva. Kasnije je dizajnirao velik broj teretnih brodova tijekom Drugog svjetskog rata i došao do saznanja da su prekooceanski linijski brodovi, koji su tada prevozili vojnike preko Atlantika, bili spori i vrlo ranjivi.
Dizajnirao je SS United States kao brod koji će biti odličan i u ratnoj i u mirnodopskoj službi. Brod je bio izgrađen uz pomoć američke mornarice, s posebno odebljanim trupom koji je mogao izdržati i sudar s ledenjakom i pogodak torpeda. Izgrađen gotovo bez ijednog drvenog dijela, brod je bio praktički vatrostalan. Superlagana brodska nadgradnja bila je najveća građevina od aluminija u svijetu.
"Bio je to brod dvojne namjene. Bio je dizajniran da bude najmoderniji i najsigurniji linijski brod u svijetu, ali, istodobno, za manje od 24 sata mogao je biti pretvoren u transportni brod za prijevoz vojnika i opreme. Mogao je prevesti 15 tisuća vojnika preko Tihog oceana, najvećom brzinom, i vratiti se natrag bez da ponovno napuni gorivo i obnovi provijant. Ni jedan brod u povijesti nije to mogao izvesti," kaže Radler.
SS United States je stavljen u službu 1952. godine. Sa svojim vrlo uskim trupom i snažnim motorima mogao je dostići brzinu od najmanje 43 čvora – odnosno, gotovo 80 kilometara na sat – bez da motori rade punom snagom. Njegova najveća brzina bila je vojna tajna, ali je i s onom brzinom koja nije bila tajna osvojio nagradu 'Plava vrpca' za najbrži prijelaz preko Atlantika, koji je prije njega držao brod Queen Mary.
Filmski žurnal iz 1952. pokazuje uzbuđenje s kojim je SS United States bio dočekan po povratku u luku. No, dani slave kratko su trajali … kratko za jedan brod: povučen je iz službe 1969. jer je sve veći broj ljudi putovao preko Atlantika zrakoplovima, a ne linijskim brodovima.
Bob Radler je počeo raditi na dokumentarnom filmu o brodu SS United States dok je još studirao film, sedamdesetih godina. Tada je na brodu napravio serije preliminarnih fotografija. Nedavno, osigurao je i arhivske snimke od neprofitne organizacije SS United States Conservancy, proveo intervjue s bivšim članovima posade i putnicima, te snimio još video materijala. Jednosatni dokumentarni film bit će prikazan na američkoj javnoj televiziji tijekom svibnja.
Od 1996, SS United States se nalazi na doku u Philadelphiji. G. 2003. kupila ga je kompanija Norwegian Cruise Lines što je njegovim štovateljima dalo nade da bi ga ponovno mogli vidjeti u službi. Međutim, obnova broda za današnja krstarenja bila bi ogroman poduhvat, te je budućnost SS United States još uvijek neizvjesna.
No, priča o tom brodu se širi i, kako bi se reklo, pogađa ljude 'u srce'. Bob Radler kaže da je tijekom prikazivanja filma na američkoj Zapadnoj obali, i to u dvorani na jednom drugom umirovljenom prekooceanskom linijskom brodu – Queen Mary – bilo dosta suznih očiju u publici. "Najrječitiji komentar je ovo: pomoćnik projekcioniste, inače jedna gromada od čovjeka, došao mi je nakon projekcije brišući suze. Rekao je da to nije film o brodu, nego film o zemlji. To je film – rekao je – o tome što je Amerika u stanju učiniti kad si da truda i kad nam nitko ne može nauditi. To je, isto tako, film o tome što je sve izgubljeno tijekom godina," kaže Radler.
Radler smatra da je brod SS United States – sada praktički zaboravljen relikt prošlosti – nacionalno blago koje ne bi smjelo biti izgubljeno.