Ankete pokazuju da sve više pristaša Demorkatske stranke želi da senator Barack Obama – koji će najvjerojatnije biti predsjednički kandidat demokrata na izborima u studenom – dopredsjednički položaj ponudi Hillary Clinton. Senatorica iz New Yorka, inače bivša prva dama Sjedinjenih Država također ima predsjedničke ambicije ali zaostaje za Obamom i više ga ne može preteći. Međutim, mnogi analitičari misle da je malo vjerojatno da će Hillary Clinton uopće biti ponuđen taj položaj.
Malo je vjerojatno da će Barack Obama dopredsjedničku poziciju ponuditi Hillary Clinton, svojoj protivnici iz unutarstranačke izborne utrke za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke. Međutim - kaže Norman Ornstein iz washingtonskog Instituta American Enterprise – nije isključeno da se to neće dogoditi. "U sljedećih nekoliko mjeseci može se nešto dogoditi što vas prisili da promijenite planove, da učinite nešto što inače ne bi željeli. Sada kada više nema realistične šanse da osvoji predsjedničku nominaciju, Hillary Clinton vjerojatno priželjkuje da joj se ponudi dopredsjednička kandidatura".
Oni koji predlažu zajednički izborni nastup Baracka Obame i Hillary Clinton kažu da bi tako najlakše i najbrže bile prevladane podjele iz unutarstranačke izborne utrke ove zime i proljeća. Barack Obama možda bi tako zadobio podršku nekih slojeva koji su inače važni Demokratskoj stranci – prvenstveno bjelačke radničke klase i starijih generacija - a nisu glasali za njega, već za Hillary Clinton.
U vezi s tim, utrka između Obame i Hillary Clinton je ukazala na duboke podjele u Demokratskoj stranci, kaže politički analitičar Michael Barone. "Na djelu je svojevrsni građanski ili plemenski sukob unutar stranke, koji je bio očit prošlog mjeseca u Pennsylvaniji. Mladi protiv starih. Siromašniji protiv imućnijih. Južnoamerikanci i Židovi s jedne strane, crnci s druge".
Baracka Obamu, senatora iz Illinoisa, podržala je mlađa generacija te Amerikanci afričkog podrijetla. Senatorica iz New Yorka Hillary Clinton veću je podršku imala među ženama, glasačima starije generacije te pogotovo u radničkim slojevima. No, pitanje je da li bi Hillary Clinton zaista mogla opipljivije pridonijeti pobjedi Baracka Obame, na izborima u studenom, kada će mu u utrci za Bijelu kuću protivnik biti republikanac John McCain – pita se Morton Kondracke, urednik lista Roll Call koji prati rad Kongresa Sjedinjenih Država. "Možda među takozvanim 'Reaganovim demokratima' postoje ljudi koji se žele vratiti svojoj staroj, Demokratskoj stranci, ali ne žele glasati za Obamu. Da li bi tu Hillary Clinton pomogla kao dopredsjednički kandidat?- to zaista ne znamo u ovom trenutku. Možda bi Obama mogao za dopredsjedničkog partnera izabrati nekog drugog političara, koji je sličan Hillary Clinton – primjerice bivšeg senatora Sama Nunna ili guvernera Penssylvanije Eda Rendella?"
Koliko god se zajednička izborna platforma Obama-Clinton nekima činila kao najbolje rješenje, ona uopće nije izgledna. Norman Ornstein iz Instituta American Enterprise objašnjava da je to najviše zbog toga što se Barack Obama glasačima predstavio kao 'kandidat promjene' – on već mjesecima naglašava da glas za njega znači 'okretanje nove stranice', prekid s prošlošću – što uključuje i dva predsjednička mandata Billa Clintona, supruga senatorice iz New Yorka. Zbog toga, sumnjam da će Barack Obama izabrati Hillary Clinton kao partnera za kampanju – kaže Ornstein. "To je malo vjerojatno. Siguran sam da se ta opcija Obami ne sviđa. O tome možda drugačije misle neki u Hillarynom izbornom taboru. Barack Obama vjerojatno želi izabrati nekoga tko ima jači kredibilitet na području nacionalne sigurnosti, nego što ga ima Hillary Clinton".
Zajedničkoj kampanji Obama-Clinton ne pogoduje niti činjenica da je Hillary Clinton u Americi ima i dosta protivnika. Ankete pokazuju da na svakog tko je voli otprilike dolazi jedna osoba koja ju izrazito ne voli. O tom problemu govori Stephen Hess iz Instituta Brookings u Washingtonu. "Problem je da ima dosta onih koji je ne vole. Da je ona Obamin dopredsjednički kandidat, Obama vjerojatno ne bi izgubio glasove tih ljudi, ali oni se vjerojatno ne bi jače angažirali u njegovom izbornoj kampanji, što bi mu moglo štetiti. Izborna platforma Obama-Clinton vjerojatno ne bi naišla na velik entuzijazam – dosta bi demokrata u tom slučaju možda čak i apstiniralo od glasanja".
Kada bi Hillary Clinton u takvom jednom aranžmanu postala dopredsjednica države otvorila bi se pitanja njezinih nadležnosti u administraciji Baracka Obame. Tu je naravno i pitanje Billa Clintona, bivšeg predsjednika – te njegova mjesta u Obaminoj administraciji, kao supruga dopredsjednice. William Beaman iz Internet publikacije Politico o tome kaže da bi to bila prilično neugodna situacija. "Prvo imate Hillary Clinton, vrlo snažnu osobu, koja bi stalno nastojala da svoj dopredsjedničke ovlasti proširi. No, još gore, tu bi bio i Bill Clinton, savjetujući je iza kulisa. On bi bio svojevrsni 'dopredsjednik u sjeni'".
Većina washingtonskih analitičara ukazuje i na činjenicu da u prošlosti dopredsjednički kandidati nisu u pravilu imali znatniji utjecaj na ishod predsjedničkih izbora. S druge strane, predsjednički su kandidati nekoliko puta dopredsjednički položaj ponudili glavnom suparniku iz unutarstranačke izborne utrke. 1980. godine Ronald Reagan je za partnera izabrao Georgea Busha starijeg.
Godine 1960. John Kennedy je dopredsjednički položaj ponudio Lyndonu Johnsonu, svom suparniku u utrci za stranačku nominaciju. Tadašnju situaciju komentira Stephen Hess. "To je vjerojatno jedini primjer iz prošlosti kada je izbor dopredsjedničkog kandidata zaista odlučio o konačnoj pobjedi na izborima za predsjednika. Izborna utrka između Johna Kennedyja i Richarda Nixona bila je vrlo neizvjesna. Kennedy je bio izrazito mlad, uz to i prvi katolik koji je ušao u Bijelu kuću. Izabravši za partnera Lyndona Johnsona, jednog južnjaka, Kennedy je time osigurao pobjedu na Jugu, koja je bila odlučujuća za uspjeh na nacionalnoj razini".
Očekuje se da će Barack Obama, ako zaista i postane predsjednički kandidat Demokratske stranke, o poziciji dopredsjednika odlučiti neposredno prije nacionalne konvencije Demokratske stranke, koja se održava krajem ljeta.