Linkovi

Za ljubitelje Tommyja Emmanuela - novi album australskog gitarističkog genija, 'Center Stage'


Emmanuela dobro poznaje i duboko cijeni i australska i američka i hrvatska i publika diljem svijeta. Nakon koncerta koji je prošle godine održao u legendarnom klubu The Birchmere, u Alexandriji, kraj Washingtona, stala sam, za autogram, s novokupljenim CD-om u rukama, u red s mnogima drugima i strpljivo čekala.

Jer, “australski gitaristički div”, “najbolji svjetski gitarist”, “kralj gitare”, “gitarističko čudo od čovjeka”, “jedan od najtalentiranijih instrumentalista našeg doba”, kako ga sve, s pravom, ne zovu, imao je, kao i uvijek, nakon dvoipolsatnog energičnog koncerta (svatko tko ga je imao prilike vidjeti zna o čemu govorim) obilje vremena za razgovor sa svakim od posjetitelja.

Kad sam došla na red i predstavila se, slijedio je oduševljeni “Oh, bok,” kao da se oduvijek znamo, pa cijeli niz hrvatskih riječi i s puno ljubavi izgovorena imena - Damir, Meri, Massimo, Josipa... Zagreb, Čakovec, Osijek, Split, Rijeka, Pula... Takav je Tommy Emmanuel, pristupačan i normalan, a svjetski slavan i priznat.

Vrhunski, stilistički jedinstveni, fingerstyle gitarist, jedan od danas najoriginalnijih glazbenika, sa sjajnom, inovativnom tehnikom sviranja, i fenomenalni showman, gitarist kojega treba i čuti i vidjeti, i slušati i gledati, i koji s publikom rado i lako komunicira, naročito s mlađima, koje uvijek ohrabruje da gitaru uzmu u ruke, jer tko zna, jednog će dana možda on stajati u redu da bi kupio album mladog umjetnika.

Tako nekako Emmanuel i prepričava susret s jednim desetogodišnjakom u Sierra Nevada Brewery, u mjestu Chico, u Kaliforniji, jednoj od najpopularnijih mikropivovara u Sjedinjenim Državama, gdje je, u listopadu prošle godine, tijekom tri večeri, snimio svoj najnoviji, dvostruki album Center Stage.

Izdan ponovno na etiketi Favored Nations (uskoro izlazi i DVD), na albumu ima publici već dobro poznatih i dragih skladbi kao Beatles Medley, Mombasa, Tall Fiddler, a tu je i ambijetalna, jedanaestminutna Initiation, posvećena Aboridžinima, u verziji kakvu još nismo čuli, no ta i inače nikad nije ista, ni na snimkama ni na koncertima, kako godine prolaze tako se i ona mijenja; a ima i nekoliko Emmanuelovih nikad do sada snimljenih – Ruby’s Eyes, Lenny Bro, The Jolly Swagman, i Papa George, inspirirana Georgeom Harrisonom.

Emmanuel, kojemu su danas 52 godine, gitaru je počeo svirati sa četiri, po sluhu, nikad nije dobio formalno glazbeno obrazovanje. Profesionalno je nastupao, sa svojim starijim bratom Philom, kad mu je bilo samo šest godina. Iz australske divljine u svjetske metropole, Tommy Emmanuel je tijekom svoje više od četiri desetljeća duge karijere, virtuoznom svirkom, opsežnim repertoarom i fenomenalnim nastupima opčinio i publiku druge glazbenike.

Legendarni Chet Atkins bio je jedan od prvih Emmanuelovih uzora. Puno godina kasnije, Atkins će za Emmanuela reći “najbolji gitarist našeg planeta” i postati jednim od njegovih najvećih štovatelja. G. 1999., Mr. Guitar, Atkins, ukazao je Emmanuelu rijetku čast dodjelivši mu, za njegovu predanost gitari, prestižni naslov Certified Guitar Player.

Dva puta nominiran za Grammyja, dobitnik niza priznanja i nagrada, u Australiji i drugim zemljama, Tommy Emmanuel je i jedini ne-Amerikanac primljen u Thumb Pickers Hall of Fame, u Muhlenbergu, u Kentuckyju. Na albumu Center Stage, uz spomenute, i jedna je Haggardova – Workin’ Man Blues, i tradicionalne Amazing Grace, House of the Risin’ Sun i Georgia on My Mind, u novim aranžmanima, zatim Sukiyaki, za njegove japanske ljubitelje, te nekoliko skladbi u kojima ga prati sjajni Bob Littell na usnoj harmonici, i, naravno, jedna Merlea Travisa (i Townesa van Zandta) – Nine Pound Hammer.

Uobičajeni Emmanuelov mix – od bluesa i rocka do countryja, folka i standarda. Emmanuel se opire svakoj klasifikaciji. Osim što gitaru svira kao pijanist, sa svih deset prstiju, Tommy Emmanuel je i pjevač i bubnjar, s izvanrednim osjećajem za ritam, samo što umjesto bubnjeva koristi gitaru. Slušajući Nine Pound Hammer zakleli biste se da slušate par gitarista, uz njih vjerojatno i kontrabasista, svakako i perkusionista....

Neee, samo Tommy Emmanuel i njegova gitara; “Nama,” kaže on u jednom trenutku, “nikakav bend ne treba!” Nakon dužeg odmora, na zahtjev liječnika, Emmanuel je upravo otpočeo sa svojom turnejom 2008, Kanada, Sjedinjene Drzave, Evropa... Do sada je, godišnje, održavao više od tri stotine koncerata.

XS
SM
MD
LG