“U životu svakoga tko svira električnu gitaru dolazi trenutak kad sam sebe mora pitati – tko sam, što sam i odakle dolazim? Odgovor na to pitanje mogao bi ga iznenaditi. Jer činjenica je da svi putevi vode natrag ka geniju jazz-gitare, Charlieju Christianu koji je svojom single-pickup Gibson ES-150 gitarom utirao put puno prije Jimmyja Pagea, Chucka Berryja, B. B. Kinga...” Brad Tolinski, glavni urednik Guitar World Magazine, za album Charlie Christian, The Original Guitar Hero.
Prije Charlieja Christiana Eddie Durham je svirao, i snimao, na električnoj gitari s pojačalom, on ju je i izumio, Christian je od njega i učio, ali Christian je bio prvi veliki inovator te gitare i taj koji je gitaru oslobodio kompleksa inferiornosti, robovanja ritam-sekciji, promijenio shvaćanje uloge gitare u jazzu, uzdignuo je na mjesto ravnopravnog solo-glazbala, ravnog saksofonu i trubi, u jazzu i u popularnoj glazbi. Christian je električnu gitaru i svirao s fluidnošću, pouzdanošću i swingom jednog saksofonista; saksofonom su, naročito onim Lestera Younga i Herschela Evansa, i bila inspirirana njegova swing-fraziranja.
Mnogi smatraju da je Christian bio i ključna karika između swinga i bebopa, između hot i modernog jazza, drugim riječima – da postoji jazz prije Charlijea Christiana i jazz poslije Charlieja Christiana. Iako u tehničkom smislu swing-stilist, njegov glazbeni vokabular proučavali su i oponašali bebop glazbenici. Nije pretjerano reći ni da je svaki jazz-gitarist koji se na sceni pojavio tijekom 40-ih, 50-ih i 60-ih godina zvučao kao da je bio rođak Charlieja Christiana.
Charlie Christian je rođen 1916., u mjestu Bonham, u Teksasu, odrastao u sirotinjskoj crnačkoj četvrti u Oklahoma Cityju. Cijela obitelj, roditelji i još dva brata, bavili su se glazbom. Charlie je u Oklahoma Cityju počeo na glasoviru iako je još u osnovnoj školi sam sebi izradio gitaru, ali sredinom 30-ih godina prešao je potpuno na gitaru, nastupao lokalno, a i dalje, u državama Srednjeg Zapada. Godine 1936., bio je već, na električnoj gitari, regionalna atrakcija, i imao prilike svirati, u Oklahoma Cityju, s nekim velikim imenima poput Teddyja Wilsona i Arta Tatuma. Priča se da ga je čula pijanistica Mary Lou Williams, skrenula na njega pažnju slavnog producenta i impresarija Johna Hammonda, a ovaj Christiana doveo u Los Angeles, u kolovozu 1939. godine, na audiciju Bennyju Goodmanu.
Goodman je bio prvi bjelački bandleader koji je u svoj orkestar primao crnačke glazbenike. Uposlio je aranžera Fletchera Hendersona i pijanista Teddyja Wilsona, 1935., a iduće godine i vibrafonista Lionela Hamptona. Za Christiana, međutim, i za njegovo relativno novo glazbalo – električnu gitaru, Goodman nije u početku pokazao interesa. Hammond nije popuštao i jedne večeri, navodno, postavio je Christiana na pozornicu, u Goodmanov orkestar, bez Goodmanovog znanja. Neugodno iznenađen, Goodman je najavio “Rose Room,” uvjeren da Christian tu skladbu ne zna. Nikad prije nije Goodman čuo tako nešto i nakon verzije koja je trajala 40 minuta, Christian je postao član Goodmanovog orkestra, a njegova plaća, s dva i pol dolara na noć, skočila je na 150 dolara tjedno.
Iduće dvije godine Charlie Christian je istaknuti član Benny Goodman seksteta čije snimke do danas ostaju definitivni Charlie Christian, a postavljen je njima i standard ranih combo sastava s električnom gitarom. U New Yorku, u harlemskom Minton’s Playhouse, Christianu se pružila i prilika svirati s vrlo perspektivnim, novim glazbenicima poput Theloniousa Monka, Kennyja Clarkea i Dizzyja Gillespieja pa je, tako, i sam dao svoj doprinos razvoju bebopa. I utjecao na Monka, Gillespieja, Charlieja Parkera, Milesa Davisa... Christianov “novi” zvuk utjecao je, zapravo, na jazz u cjelini.
U New Yorku, u proljeće 1942., u dobi od samo 25 godina, Charlie Christian umire, od tuberkuloze. Godinama nakon smrti, tek 1966., Charlie Christian je uvršten u Down Beat Jazz Hall of Fame. Još kasnije, 1990., u Rock-and-Roll Hall of Fame, jer utro je i put modernoj električnoj gitari, njenom zvuku, i njenim pionirima, Lesu Paulu... Wesu Montgomeryju... B.B. Kingu... Jimiju Hendrixu, Ericu Claptonu...
“Ono što je Robert Johnson bio bluesu, to je Charlie Christian značio za gitaru. I o jednom i o drugom malo se zna; bili su dva genija koji su među nama proveli suviše malo vremena, ali iza sebe ostavili vječna nasljeđa, od izuzetnog značaja. Charlie Christian je jednoručno stvorio jezik električne gitare koji se prenosio na svakog drugog gitarista koji je došao poslije njega.”