Linkovi

Veterani rata u Iraku susreću se sa sličnim problemima kao i veterani sukoba u Vijetnamu

  • Jan Sluizer

U američkim vojnim misijama u Iraku i Afganistanu u prošlih je šest i pol godina sudjelovalo oko milijun i 700 tisuća pripadnika oružanih snaga Sjedinjenih Država. Za mnoge od njih – i to ne samo za ranjenike - povratak kući nije lak. Tu su često financijski problemi, ali i problemi psihičkog prilagođavanja civilnom životu. Organizacije ratnih veterana tvrde da danas na tom planu situacija nije mnogo bolje nego što je bila prije četrdesetak godina – za veterane rata u Vijetnamu.

Kada se Michael Blecker 1970. vratio iz rata u Vijetnamu, američko društvo nije bilo svjesno koliko su duboke psihološke rane ratnika-povratnika. Kontinuirane noćne more i traume nisu smatrane razlogom za dobivanje invaliditeta, stručnu ili socijalnu pomoć. Post-traumatski sindrom PTSP, nije klasificiran kao mentalni poremećaj sve do 1980. godine.

Michael Blecker je danas direktor organizacije 'Mačeve u plugove', koja pomaže današnjoj generaciji bivših ratnika koji su se vratili iz Iraka i Afganistana. On kaže da je današnjoj generaciji još teže nego 'veteranima Vijetnama'. 'Za razliku od nas koji smo svi bili vojnici, mnogi veterani Iraka su rezervisti ili pripadnici Nacionalne garde, koji nisu nikad mislili da će morati ići u rat. Nakon što se vrate iz Iraka shvate da su izgubili radno mjesto. Osim toga, mnogi od njih moraju ići u Irak po nekoliko put, dok smo mi u Vijetnamu odslužili jednu smjenu, i nakon toga nismo trebali ići natrag' – kaže Michael Blecker: "Njihov je život podvrgnut nizu prijetnji, nizu stresova. Svaki novi odlazak u Irak, nakon što ste tamo već bili jednom, vašem životu dodaje neki novi problem."

Sean McLain Brown, koji se vratio iz Iraka, kaže da mu je bila potrebna psihoterapija i individualna pažnja stručnjaka. No, ponuđena mu je bila jedino grupna terapija na koju nije mogao odlaziti jer je morao biti na radnom mjestu.

Kako se nije mogao privići na civilni život, Brown je jedno vrijeme putovao Amerikom i završio u Sjevernoj Kaliforniji, gdje anti-ratna aktivistica i autorica Maxine Hong Kingston već 15 godina vodi radionice kreativnog pisanja za ratne veterane. Polaznici dosta vremena provode sami u prirodi, nakon toga svoje misli stavljaju na papir te ih – ako žele - čitaju pred kolegama i o njima raspravljaju. 'Opiši što ti se dogodilo i nađi unutrašnji mir' – ovako otprilike glasi ideja vodilja ove radionice.

Sean Brown kaže da mu je ova radionica kreativnog pisanja 'spasila život'. Počeo je kontaktirati članove Kongresa kako bi ih uvjerio u potrebu davanja više novca za psihijatrijsku pomoć veteranima Iraka i Afganistana. "Posljedice bi lako mogle biti prava eksplozija nasilja u obitelji, beskućništva, raznih ovisnosti – jer u ovom trenutku nema dovoljno novca da bi se pomoglo veteranima" - ovako je sažeo svoje dopise kongresmenima ovaj veteran iračkog rata.

Michael Blecker iz organizacije 'Mačeve u plugove' kaže da je Sean Brown jedan od nekolicine sretnika koji su sami pronašli tko će im pomoći: "Moramo shvatiti da ministarstvo za veterane ne može riješiti cijeli problem. Društvo kao cjelina želi pomoći mnogo više nego što je to bio slučaj u doba Vijetnama. Međutim, koncentracija na taj problem nestat će odmah čim se okonča naš angažman u Iraku. Zato se trebamo spremiti već sada, organizirati sustav podrške koji će pomoći svim povratnicima iz rata."

Diljem Sjedinjenih Država postoje centri za ratne veterane s vrlo opsežnim medicinskim programima, pogotovo za veterane koji imaju psihičke probleme. Ira Katz, direktor Odjela za mentalno zdravlje pri Ministarstvu veterana, kaže da su stručne evaluacije i tretman osigurani za svakog bivšeg vojnika te da istraživanja pokazuju da stručna pomoć psihologa i psihijatra pomaže u prevladavanju ratnih traumi.

XS
SM
MD
LG