Linkovi

The Fisk Jubilee Singers, prvi koji su crnačku duhovnu pjesmu predstavili Americi i svijetu


Godine 1866., skupina progresivnih bijelaca, sjevernjaka, osnovala je u Nashvilleu, u saveznoj državi Tennessee, visokoškolsku ustanovu koja će kasnije postati Fisk University. Želja im je bila pružiti mogućnost obrazovanja upravo oslobođenim robovima. Novčana su sredstva, međutim, sporo i slabo pritjecala i škola se ubrzo po osnivanju našla već na rubu bankrota. Pukim slučajem, njeni su prvi studenti, i sami bivši robovi, zakopane u zemlji, na mjestu na kojemu je škola bila podignuta, otkrili gomilu lanaca i okova. Na tom je mjestu, naime, prije američkog građanskog rata, bila tržnica robovima. Pronađene okove i lance, zahrđale relikvije ropstva, studenti su prodali kao staro željezo i prikupljenim novcem kupili Biblije i pravopisne priručnike, pretvorili, na taj način, oruđe ropstva u oruđe oslobođenja.

Dvije godine po osnivanju škole, financijska je situacija još uvijek bila neizvjesna i njen je blagajnik – George Leonard White – došao na ideju da manju skupinu talentiranih studenata organizira u pjevački zbor i da ga, u nadi da će prikupiti novčana sredstva, pošalje na koncertnu turneju. Prvo, da bi ih osposobio i pripremio, sam je, kao amater, preuzeo ulogu zborovođe i glazbenog pedagoga. Mali je ansambl, od samo devet mladih crnačkih pjevača, muškaraca i žena, potkraj 1871. godine, i krenuo na turneju sjevernim američkim državama.

Kad su Fisk Jubilee Singers, kako su sebe nazvali, počeli sa svojim radom većina Amerikanaca o crnačkoj je glazbi znala i razmišljala samo u kontekstu minstrel showova u kojima je crnačke i pseudocrnačke pjesme i rasističke skečeve izvodila bjelačka trupa nacrnjenih lica. Duhovne pjesme s kojima je zbor nastupao trebalo je bjelačkoj publici, nenavikloj da crnce na pozornici vidi u ozbiljnoj ulozi, predstaviti na njima prihvatljiv način. Trebalo je, uz rasizam i diskriminaciju, prkositi i ravnodušnosti i neznanju.

U početku, pjevači su oklijevali pjevati pjesme svojih predaka, pjesme koje su podnošljivijim činile njihov rad na plantažama pamuka, pjesme koje su često otkrivale planove za pobunu, sadržavale riječi revolta, pjesme koje su razotkrivale užase ropstva, pjesme koje su izražavale vjeru u Boga, pjesme nade i vjere da će jednog dana biti izbavljeni iz okova ropstva.

U početku, ni publika nije znala kako primiti duboko religiozne duhovne pjesme kojima je devet Fisk pjevača, svojim veličanstvenim glasovima, pokušavalo skupiti novčana sredstva da bi spasili svoju školu od bankrota i zatvaranja. U jednoj crkvi u Brooklynu, istaknuti društveni reformator, abolicionist i liberalni bjelački svećenik Henry Ward Beecher, “najpoznatiji propovjednik” kako su ga tada zvali, “u Americi,” brat, također Harriet Beecher Stowe, autorice Čiča Tomine kolibe, članove svoje kongregacije poticao je na davanje novčanih priloga ovim riječima: Ne mogu ljudi živjeti od zraka. Iako pjevaju kao slavuji, moraju ipak jesti više od slavuja.

I polako je krenulo... koncertima u nizu gradova sjevera. Svojom pjesmom i svojim umjetništvom Fisk Jubilee Singers često su publiku znali dirnuti do suza. U Washingtonu, nastupili su pred publikom u kojoj su bili ambasadori, suci Vrhovnog suda, svećenstvo, članovi vlade, potom održali i privatni koncert u Bijeloj kući, samo za predsjednika Ulyssesa Granta.

Ali svojim javnim koncertima, u američkim gradovima, Fisk Jubilee Singers, njih devet, talentiranih i odlučnih članova, prikupili su, 1871. godine, više od 150.000 dolara, u današnjoj vrijednosti – više od dva i pol milijuna dolara. I uspjeli spasiti svoju školu – tada zvanu Fisk Free Colored School – koja će postati jedno od najistaknutijih sveučilišta.

Nastupit će, kasnije, pred još jednim američkim predsjednikom, Chesterom Arthurom, pred britanskom kraljicom Victorijom, požnjeti veliki uspjeh na svojoj evropskoj turneji Engleskom, Škotskom, Njemačkom... Šaćica Amerikanaca afričkog porijekla zaradit će, za svoju školu, dodatna novčana sredstva i još važnije – usaditi, u američku i svjetsku publiku, trajni interes za crnačku duhovnu pjesmu.

Priča ima i puno šire značenje – Fisk Jubilee Singers dali su mnogim bijelcima trajnu lekciju o dignitetu i o inteligenciji i edukabilnosti crnih Amerikanaca. Jubilees, kako ih popularno zovu, inzistirali su na svojim građanskim pravima, odbijali voziti se segregiranim prijevoznim sredstvima, odsjedati u segregiranim hotelima ili nastupati pred publikom koja je bila segregirana i na taj način davali rani primjer korištenja kulture u borbi za građanska prava.

Predstavili su Negro Sprirituals kao jedan od velikih, autohtonih američkih umjetničkih izraza koji je potom imao velikog utjecaja na niz drugih žanrova.

Kako se ne složiti s Markom Twainom, uz Fredericka Douglassa, predsjednika Granta, kraljicu Victoriju... jednim od velikih poklonika Fisk Jubilee Singers i njihovih junačkih nastojanja?! “Njihova glazba,” rekao je on, “čini svu drugu vokalnu glazbu jeftinom. U Jubilee pjevačima i njihovoj pjesmi Amerika je svijetu dala najsavršeniji cvijet svih vremena.” Njihova odiseja s tržnica robljem i polja pamuka do koncertih dvorana svijeta jedna je od najsvijetlijih putanja u povijesti Sjedinjenih Država.

Zbor danas ima devet muških i devet ženskih glasova; primio je, u međuvremenu, niz velikih priznanja, među njima i Predsjedničku medalju za životno djelo kao i zasluženo mjesto u Gospel Hall of Fame. Kulturni ambasadori, predstavnici pozitivnog imagea afro-američke glazbe diljem svijeta, prvi koji su svijetu i predstavili crnačku duhovnu pjesmu, prije 137 godina – Fisk Jubilee Singers, iz Nashvillea!

XS
SM
MD
LG