Danas se glasači obiju glavnih američkih političkih stranaka okupljaju u društvenim prostorijama, školama, kavanama i drugim mjestima kako bi sudjelovali u ovogodišnjim tzv. predsjedničkim izbornim odborima. Ovi prvi izbori u zemlji za stranačkog kandidata, koji su službeno održavaju od 1972. godine, mogli bi odrediti tko će biti vjerojatni kandidati republikanaca i demokrata. Više o ovom prilično složenom izbornom procesu pokušat će nam objasniti naš novinar iz Des Moinea u Iowi.
U Iowi postoji tisuću sedamsto osamdeset i jedna politička oblast i stanovnici ove savezne države s pravom glasa u ovogodišnjim predsjedničkim izborima mogu izabrati na kojem izbornom odboru svoje stranke će sudjelovati. Republikanci će izabrati svog kandidata većinom glasova na svakoj od lokacija gdje se održavaju izborni odbori. Vjeruje se da će u procesu izbora republikanskog kandidata u Iowi sudjelovati oko 90 tisuća osoba.
Demokrati će biti podijeljeni u skupine prema tome kojeg kandidata podržavaju, a potom će pokušati utvrditi koji od kandidata imaju dovoljnu podršku da se održe. Sudionici odbora koji podržavaju "neodrživog" kandidata tad mogu svoju podršku dati novom kandidatu. Jednom kad neki kandidat ima više od polovice glasova odbora, on ili ona proglašava se pobjednikom, a rezultati se šalju u stožer Demokratske stranke u Des Moinesu kako bi se uključili u sveukupne rezultate na razini ove savezne države. Vjeruje se da u glasovanju za demokratskog predsjedničkog kandidata sudjeluje oko 250 tisuća osoba.
Norm Sterzenbach upravlja izborim odborima za Demokratsku stranku u Iowi. U razgovoru za Glas Amerike kaže da delegati na tim odborima iz obiju stranaka nisu tehnički obvezatni dati svoj glas izabranom kandidatu tijekom procesa, ali najčešće to čine. "Naš izbor na dan održavanja odbora nije obvezujući. Što se obično događa, odnosno što se događalo posljednjih godina, jest da do vremena kad se održavaju nacionalne konvencije obično već znamo tko će biti stranački kandidat. Tako da jednoglasno glasujemo za kandidata bez obzira kako je prošao na izbornim odborima u Iowi".
Ono što je važnije od stvaranog broja delegata ovdje jest percepcija zamaha koji neki kandidat postigne bilo izravnom pobjedom, bilo da se približi pobjedi. Primjerice na izbornim odborima Demokratske stranke 2004. godine, pobjeda senatora Johna Kerryja u Iowi dovela ga je do pobjeda na primarnim izborima koji su potom uslijedili u drugim saveznim državama, što mu je i osiguralo stranačku nominaciju.
Mnoge veće savezne države kritiziraju status Iowe kao prve države u predsjedničkom izbornom procesu, primjećujući kako ova relativno mala država na američkom Srednjem zapadu teško može predstavljati reprezentativni uzorak za ostatak zemlje.
Međutim, stanovnici Iowe žestoki su pobornici ovakvog statusa svoje države, a Norm Sterzenbach kaže da je to jedna od tema oko koje se slažu i republikanci i demokrati. "Ono što ide na ruku Iowi jest da je riječ o maloj saveznoj državi gdje kandidati mogu dolaziti i razgovarati s biračima pojedinačno. Druga stvar je što sudionici izbornih odbora razumiju politička pitanja, znaju tko su kandidati. Na dan održavanja sastanka odbora oni neće samo znati što njihov kandidat misli o bitnim pitanjima, već što i drugi kandidati misle o pitanjima koja su njima važna".
U američkom Kongresu čuli su se prijedlozi da se uspostavi tzv. rotirajući sustav primarnih izbora izbornih odbora kako bi se pružila prilika drugim dijelovima zemlje da prvi glasuju za kandidata svoje stranke. Međutim, mnogi kandidati koji sudjeluju ili su sudjelovali u tom procesu tvrde da treba održati ovu tradiciju jer ona daje šansu kandidatima s manje sredstava da se izravno sa svojim idejama obrate glasačima na način koji ne bi bio moguć u saveznnim državama s puno većim brojem stanovnika.