U kolovozu sljedeće godine, u Denveru u Coloradu, stranačku konvenciju Demokratske stranke, na kojoj će se i službeno izabrati kandidat za predsjednika države, pratit će tisuće reportera - radijskih, televizijskih i novinskih. No, kako javlja Brian Larson, uz novinare iz tradicionalnih medija, u Denveru će biti i nekoliko desetaka blogera – koji će postupak predsjedničke nominacije pratiti na svoj način.
Organizatori konvencije Demokratske stranke žele da medijsko praćenje ovog događaju bude što raznolikije. To znači da je konvencija otvorena i blogerima koji prate američku političku scenu.
"Novinar na Internetu može biti svatko – za to vam ne treba nikakvo obrazovanje" - tvrdi dekan fakulteta novinarstva na Sveučilištu Colorado, Paul Voakes. Tekstovi blogera – kaže on – zanimljivi su upravo zbog toga što su subjektivni i često vrlo opširni, čega se klasično novinarstvo u Americi kloni: "Blogeri na medijsku scenu donose nešto drugačije vrijednosti, drugačije prosudbe… To obogaćuje našu raspravu o politici."
Jason Rosenberg, je u Demokratskoj stranci direktor Odjela za Internet komunikacije. On kaže da je utjecaj blogera, mahom novinara-amatera, porastao u odnosu na 2004. godinu, kada je održana posljednja nacionalna konvencija Demokratske stranke: "2004. godine nitko još nije shvaćao važnost blogera. Stranački izbori su bili zanimljivi, nakon toga su uslijedili nacionalni izbori 2004. godine, međutim tek 2006. – na izborima za Kongres – blogeri su pomogli demokratima da pobijede u nizu kongresnih utrka."
Jedan od primjera takvog utjecaja je širenje putem Interneta snimke jednog republikanskog senatora iz Virginije kako otvoreno vrijeđa jednog mladića u publici koji je bio indijskog podrijetla, nazivajući ga pogrdnim imenom. Nakon što je snimka postala 'popularna' na internetu, preuzele su je i televizijske mreže, te je na kraju republikanski senator izgubio na izborima – a njegov je poraz olakšao ukupnu pobjedu Demokratske stranke u Senatu.
Na konvenciji Demokratske stranke u Bostonu, prije četiri godine, bilo je mjesta za tek tridesetak blogera. Na sljedećoj, iduće godine u Denveru, svaka će savezna država imati po jednog, iz autonomne teritorije i Okrug Columbia – ukupno 56 blogerskih mjesta. Kako su blogeri u ogromnoj većini privatni građani, morat će organizatorima dokazati da se svojim hobijem bave ozbiljno. Da bi dobili novinarski bedž, moraju pokazati da svoj blog održavaju najmanje šest mjeseci, na njemu treba biti objavljeno najmanje 120 tekstova o političkim temama, a moraju pokazati i podatke o čitateljima, da bi se ustanovilo je li njihov blog popularan ili ne.
Jedan od blogera koji nastoje dobiti akreditaciju za praćenje nacionalne konvencije Demokratske stranke je i Aaron Silverstein, pokretač bloga progresivne orijentacije squarestate.net. On smatra da blogere također obvezuje profesionalna odgovornost slična onoj novinskog izvjestitelja – zbog toga što su i oni, u konačnici, odgovorni pred svojim čitateljima.
Demokratska bi stranka trebala pokazati još više interesa za blogere – smatra Silverstein: "Stranačke konvencije još uvijek vrlo strogo kontroliraju protok vijesti. Meni je jasno zašto stranka želi da na konvenciji bude ograničen broj blogera – oni naime zaista pišu što misle. Još uvijek ih se smatra novim, neobičnim fenomenom, a ne klasičnim izvorom informacija."
Paul Voakes, profesor novinarstva na Sveučilištu Colorado kaže da su internetski blogovi još više zamaglili razliku između novinara i 'običnog građanina'. 'Kad pišete blog, nema urednika koji od vas traži da nešto provjerite dva ili tri puta. Blog nastaje u trenutku dok se događaj odvija, i taj je tekst svojevrsna prva, originalna verzija, događaja' – kaže Paul Voakes.