Prema podacima UN-a, oko jedne trecine zena u svijetu zrtve su zlostavljanja njihovih muskih partnera ili clanova obitelji, cak 40 posto zrtve nasilja poptunih stranaca. Buduci da zene cine blizu 50 posto od deset milijuna izbjeglica koliko ih u svijetu dana sima, mnogi su strucnjaci misljenja da globalni mir i stabilnost ne mogu biti postignuti bez rijesavanja tog problema…
Demokratska Republika Kongo najgore je mjesto, vecina ispitivanja pokazuje da je nasilje nad zenama siroko rasprostranjeno i sistematicno. Prema podacima Ujedinjenih naroda, u samo jednoj pokrajini Konga prosle je godine zabiljezeno najmanje dvadeset sedam tisuca slucajeva seksualnog nasilja.
U Sierra Leoneu, prema podacima Amnesty International, oko cetvrt milijuna djevojaka i zena – trecina zenskog stanovnistva – nosi zig sramote zbog seksualnog nasilja pocinjenog nad njima tijekom gradjanskog rata devedesetih godina. Pravdi je privedeno tek nekoliko pocinitelja. Direktorica programa Amnesty International za ljudska prava zena – Shiela Dauer – kaze da je nasilje nad zenama cesto jedan vid ratovanja. U mirnodopskim razdobljima, nasilje u obitelji cesto je, pak, izraz dominacije muskaraca…
"Problem je u tome sto u mnogim zemljama svijeta zene smatraju drugorazrednim gradjanima. To rezultira racionaliziranjem diskriminacije. Dopustanje nasilja i nekaznjavanje pocinitelja tipican je i rasireni primjer diskriminacije nad zenama. Stoga je zlostavljanje zena priznato kao krsenje ljudskih prava."
Ispitivanja UN-a pokazuju da zene u Zimbabweu, primjerice, cine oko 95 posto zrtava nasilja u obitelji; u Pakistanu, od fizickog zlostavljanja od strane muskaraca pati oko 7 posto zena. Nasilje nad zenom u obitelji posebno je veliki problem u zemljama u razvoju, kaze Sunita Kishor iz organizacije MEASURE Demographic and Health Surveys, sa sjedistem u saveznoj drzavi Maryland. Njena organizacija i pruza tehnicku pomoc zemljama u razvoju…
"U Indiji, primjerice, nasilje prijavljuje oko 37 posto udatih zena. U Zambiji – preko 50 posto, u Ugandi takodjer. Vrlo je visok broj i zena u Peruu, u Nikaragvi - cak trecina zena. U zemljama u razvoju, dakle, svaka treca zrtva je partnerskog, odnosno supruznickog nasilja."
Ali nasilje u obitelji cesta je pojava i u industrijaliziranim zemljama iako je stopa manja. U Britaniji, recimo, prema izvjestajima njihove vlade, od nasilja u obitelji smrtno stradaju dvije zene tjedno, a to cini gotovo cetvrtinu svih pocinjenih zlocina. Nasilje nad zenama, bez obzira kojeg tipa, kaze Sheila Dauer, iz Amnesty International, predstavlja globalni problem.
"U Sjedinjenim Drzavama, svaka sesta zena bit ce zrtva napada svog partnera. U svijetu, kako pokazuju statisticki podaci, situacija je podjednaka. Ponekad, partner primijenjuje istu brutalnost kakva se primijenjuje i u ratu. A u oruzanim sukobima, zene i djeca su ti koji obicno prvi stradaju i to u velikom broju, kao, primjerice, u Darfuru, u Sudanu, gdje su milijuni ljudi, zbog oruzanih napada, morali napustiti svoje domove."
Zene cine oko polovicu cjelokupnog broja svjetskih izbjeglica. Dok u izbjeglickim logorima pokusavaju izbjeci fizickim napadima, one i dalje nose teret skrbi za svoje obitelji. Za mnoge zene u takvim situacijama, nasilje je nacin zivota, kaze Heidi Lehmann, iz organizacije International Rescue Committee.
"I prije nego ti sukobi pocnu, zene i djevojke budu zrtve raznog vrsta nasilja, od prinudnog braka do seksualnog izrabljivanja. Silovanoj zeni prijete ne samo posljedice po njeno zdravlje, vec i zig sramote. Kao rezultat silovanja, neke zatrudne. Svjedoci smo niza slucajeva gdje ta djeca ne budu prihvacena od strane zajednice."
Brojna ispitivanja pokazuju da nasilje nad zenama zemlje kosta milijune dolara u programima socijalnih usluga, zdravstvene skrbi i izgubljene ekonomske produktivnosti. Ali to je samo dio cijele slike, kaze Heidi Lehmann, jer nema dvojbe da je sigurnost zena povezana i sa stabilnoscu njihovih zemalja…
"Ne mozete govoriti o sigurnosti zemlje kad je polovica njenog stanovnistva nesigurna i nezasticena. Zato taj problem treba pod hitno rijesavati jer u situaciji smo u kojoj je na stotine tisuca zena i djevojaka izlozeno zlostavljanju svakog dana. Mir necemo postici sve dok u potpunosti ne shvatimo kakav to utjecaj ima na stanje zemlje, narocito zemlje koja se jos razvija."
Posljedice takvog tretmana zena u buducnosti bi mogle imati i presudnijeg ucinka, ne samo na mir i stabilnost, vec i na preispitivanje kulturnih normi, obrazovnih sustava, moguce i vanjske politike takvih zemalja, kaze Valerie Hudson, sa Brigham Young sveucilista…
" Kad je situacija sa zenama tako losa, i izgledi za mir i demokraciju u medjunarodnom sustavu mogli bi biti vrlo losi. O tome bismo trebali sve vise razmisljati kad govorimo o tome sto bi nase, razvijene, zemlje zapravo trebale izvoziti. Puno govorimo o izvozu demokracije, kako i na koje nacine to ciniti, ali mozda bismo vise postigli kad bi naglasak stavili na poboljsanje polozaja zena nego sto postizemo jednostavnim izvozom same demokracije."
U Ujedinjenim narodima kazu da puno toga jos treba uciniti kako bi zene mogle jednako sudjelovati u mirovnim pregovorima i rijesavanju sigurnosnih pitanja. Ali da bi suzbili ono sto je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon nazvao “pandemijom” i “sveprisutnim” nasiljem nad zenama, muskarci bi trebali, to je misljenje mnogih strucnjaka, preuzeti aktivniju ulogu u borbi protiv stereotipa i nasilja.