Linkovi

'Oslikano riječima' - pisma Vincenta Van Gogha u newyorškoj Biblioteci Morgan


Iako je Vincent van Gogh autor nekih od najprepoznatljivijih i najvrijednijih slika u povijesti umjetnosti, često ga pamtimo kao siromašnog i mentalno bolesnog ekscentrika. Međutim, jedna izložba u New Yorku otkriva stranu ovog nizozemskog umjetnika koja se rijetko može vidjeti u tipičnim izložbama njegovih djela. Kako iz New Yorka javlja Mona Ghuneim, ona to čini riječima, a ne slikama.

Tijekom svog kratkog života Vincent van Gogh oslikao je gotovo 900 platna te preko tisuću akvarela i crteža. No, on je bio i plodan pisac dugih pisama. Napisao ih je više od 800, uglavnom upućenim svom bratu Teu. Tijekom posljednje dvije godine svog života – koje je proveo na jugu Francuske gdje je stvorio neke od najslavnijih slika – van Gogh se dopisivao i s pjesnikom i umjetnikom Emilom Bernardom.

Izložbom pod nazivom “Oslikano riječima” njujorška biblioteka Morgan izložila je 20 pisama koja je van Gogh pisao Emilu Bernardu u vremenu od 1887. do 1889. godine. Kustos muzeja Jennifer Tonkovich kaže da van Goghova korespondencija odaje stranu umjetnika koju publika rijetko ima prilike vidjeti: "On je vrlo iskren i otvoren. Govori o svojoj seksualnoj aktivnosti, o svom zdravlju i ishrani, ali i o umjetnosti, religiji i filozofskim pitanjima. Pisma su mu vrlo izražajna, a jezik kojim se služi direktan i neformalan."

Van Gogh je sreo Bernarda 1886. godine u Parizu. Svoje su prijateljstvo nastavili putem pisama kada je slikar iz zdravstvenih razloga i u potrazi za inspiracijom odlučio preseliti na jug zemlje. Dok se ne zna gdje su završila pisma koje je pisao Bernard, ova van Goghova nalaze se u vlasništvu njujorškog kolekcionara Eugena Thawa. Otkrivaju nam živ i intenzivan dijalog dvojice prijatelja.

Audio vodič ove izložbe posjetiocima dočarava tračak slikarovih misli: 'Dragi Bernard, što ima novog kod tebe? Ja još uvijek slikam pejzaže – skicu jednog sam ti priložio u pismu. Strašno bih volio posjetiti Afriku. No, gotovo da i nemam nekih određenih planova za budućnost. Sve ovisi o okolnostima. Ono što me stvarno zanima je učinak intenzivnije plave boje na prikazu neba.'

Pisma, kaže Jennifer Tonkovich, obuhvaćaju posljednje godine van Goghovog sjajnog, ali psihološki neuravnoteženog života, prije samoubojstva 1890. godine, u dobi od 37 godina. Iako se sadržaj nekih pisama odnosi na njegovu bolest, on je većinom ispunjem nadom, logikom i razboritošću. U jednom pismu van Gogh spominje sliku koja će postati jednim od njegovih najslavnijih djela, Zvjezdano nebo nad Ronom.

'Ne skrivam činjenicu da mi priroda nije mrska, budući da sam ovdje odrastao. Trenuci sjećanja iz starih vremena, čežnja za beskonačnim…I dalje me očaravaju. Kada ću napokon naslikati zvjezdano nebo, tu sliku koja mi je stalno na pameti?'

Jennifer Tonkovich dodaje da su van Goghova pisma popularna i često citirana u Europi, ali da ih šira javnost u Sjedinjenim Državama još nije uspjela vidjeti. Stoga im ova izložba, kaže ona, pruža priliku da čitaju o njegovim razmišljanjima i vide njegovo djelo iz drugog ugla, kroz njegove vlastite riječi.

'Nema plave boje bez žute ili narančaste, a ako se koristi plava, onda se mora upotrijebiti i žuta i narančasta. Ma reći ćeš mi da samo pišem o banalnim stvarima. Rukujem se s tobom u mislima,

Zauvijek tvoj, Vincent.”

Uz pisma, izložene su i van Goghove i Bernardove slike, od kojih su neke jedan drugom slali, te skice, koje bi van Gogh nacrtao uz tekst. Gospođa Tonkovich je dodala i slike i fotografije koje je muzej posudio od raznih institucija i privatnih vlasnika, jer one, kaže, pridonose boljem razumijevanju sadržaja njihovih pisama.

Sva izložena pisma prevedena su na engleski jezik. Iako u jednom od svojih pisama van Gogh naziva svoje misli banalnima, to je posljednje što nam pada na pamet pri pomisli na tog velikog umjetnika, a ova izložba svjedok je njegovih vrlo dinamičnih misli i riječi.

XS
SM
MD
LG