Mnogi analitičari kažu da je značajni ekonomski uspjeh, koji je Rusija postigla posljednjih godina, naveo predsjednika Vladimira Putina da pokuša svoju zemlju ponovno nametnuti kao velesilu. No, stručnjaci također kažu da je pod gospodinom Putinom Kremlj opet zahvatila navada iz sovjetskog doba da s nepovjerenjem gleda na inozemstvo. Vanjska politika Vladimira Putina izmijenila je odnose njegove zemlje sa Zapadom.
Otkad je Vladimir Putin preuzeo predsjednički položaj, 1999, Rusiji ide iznimno dobro. Gospodarstvo koje je još prije samo nekoliko godina bilo manje od portugalskog, sada je rangirano šesto u svijetu i raste rekordnom stopom. Rusija se obogatila izvozom energenata. Standard života u Rusiji nikad nije bio tako visok. Rusija je otplatila svoja dugovanja Svjetskoj banci i drugim međunarodnim financijskim institucijama. A, stotine milijardi dolara, koje Rusija posjeduje u monetarnim rezervama, sada se investiraju u zemlji i u inozemstvu.
Keith Crane, iz Korporacije RAND, privatnog znanstveno-istraživačkog centra u Washingtonu, kaže da se ekonomski uspjeh Rusije može usporediti s onim Kine. "Ekonomija Kine rasla je 9 do 10 posto godišnje; ruska u prosjeku 6,4 posto. No, treba razumjeti da je rublja ojačala toliko jako – izraženo u vrijednosti dolara – da je ekonomija praktički rasla za 25 posto svake godine. Privatni sektor u Rusiji značajno je veći od onoga u Kini i on ustvari hrani ekonomski rast".
Ekonomsko jačanje potaklo je ambicije da se Rusije ponovno nametne kao velesila. Angela Stent, analitičarka sa Sveučilišta Georgetown, kaže da Vladimir Putin smatra da je Rusija tijekom devedesetih sklopila mnoge sporazume sa Zapadom na svoju štetu, jer je bila slaba. Putin ih sada želi revidirati i ući u drugačije odnose sa Zapadom – tvrdi Angela Stent. "Oni vjeruju da im Zapad nije uzvratio dostatnim poštovanjem. Komunizam je propao, kao i Sovjetski savez, a Zapad nije adekvatno odgovorio. Rusi žele da ih se tretira kao jednake, da njihovo mišljenje bude jednako važno kao ono Sjedinjenih Država ili Europske unije. Putin smatra da se njegova zemlja ima pravo posvetiti prvenstveno vlastitim interesima".
Ruski predsjednik kritizira proširenje Zapada i NATO saveza u tradicionalnu rusku sferu interesa na Baltiku, u središnjoj Aziji, te na Kavkazu. Vladimir Putin također smatra da su Sjedinjene Države 'nezahvalne' za rusku pomoć pri svrgavanju tada vladajućeg režima talibana u Afganistanu. Kremlj sada zauzima stajališta suprotna onima Zapada oko mnogih važnih pitanja, poput korištenja vojne sile, ako je neophodno, da bi se obuzdale pretenzije Irana za nuklearnim oružjem. Uz protivljenje američkim planovima za postavljanje proturaketnih baterija u Istočnoj Europi kako bi se Europu zaštitilo od napada odmetnutih država ili terorista, Vladimir Putin je zaprijetio istupanjem iz Sporazuma o nuklearnom oružju srednjeg dometa, iz 1987, kojim su iz Europe uklonjeni i američki i sovjetski nuklearni projektili srednjeg dometa.
Rekao je i da bi se Moskva mogla povući iz Sporazuma o konvencionalnim oružanim snagama u Europi, iz 1990. Stephen Sestanovich, iz Vijeća za međunarodne odnose, kaže da je Putinova vanjska politika pridonijela njegovoj popularnosti kod kuće. "Svoju legitimnost i čitavu postavku da je jedan od velikih ruskih čelnika, Vladimir Putin podupire činjenicom da je ojačao moć Rusije, te tvrdnjom da ne prihvaća ono što druge zemlje ponude, nego pokušava postići pogodbu u korist Rusije. On se želi javnosti prikazati kao netko tko čak i tvrdoglavno 'progurava' ruske interese, onakve kakvima ih on vidi".
Keith Crane, iz Korporacije RAND, dodaje da se Vladimir Putin – bivši obavještajac – okružio kolegama iz KGB-a, koji su po svojoj profesiji iznimno sumnjičavi, i čija se interpretacija zbivanja u svijetu može prevesti kao: 'ako neka druga zemlja dobije, onda je Rusija izgubila, odnosno, ako Rusija dobije, netko drugi gubi'.
Analitičar Stephen Sestanovich se slaže i kaže da je predsjednik Putin postavio čitavu klasu istomišljenika na političke položaje po čitavoj zemlji kao i u državnim firmama. "KGB je bio najmeritokratskija institucija u sovjetskoj državi. Velik broj bivših pripadnika KGB-a čvrsto vjeruje da ih upravo to razlikuje od neprincipijelnih oligarha – nove poslovne elite -, od ciničnih oportunističkih političara i neučinkovitih intelektualaca … da su upravo oni ti kojima su najviše pri srcu pravi interesi Rusije. Naravno, oni sami su se i osobno okoristili tom predodžbom koja postoji u javnosti".
Drugi stručnjaci ističu da za Rusiju i njezine nove čelnike nema povratka u komunizam. Po njima, ta je zemlja još uvijek u tranziciji prema demokraciji i kapitalizmu. No, većina se analitičara slaže da je Rusija postala izvor briga za mnoge na Zapadu.