Nakon više od 40 godina, Francuska se možda ponovno pridružuje vojnoj komponenti Sjeverno-atlantskog saveza. Kritičari kažu da bi ova odluka imala isključivo simbolično značenje, jer je Francuska uvijek bila aktivna članica trans-atlantske zajednice. No, kako iz Pariza javlja Lisa Bryant, mnogi smatraju da bi to bio prilično značajan zaokret u francuskoj vanjskoj politici.
Francuski ministar obrane Henri Morin izjavio je nedavno da se Pariz u ovom trenutku ne koristi svim povlasticama koje proistječu iz članstva u NATO savezu, iako je francuski doprinos ovoj organizaciji među najvećima. Europska vojna strategija neće biti definirana ukoliko se ne pojasni odnos Francuske prema NATO-u, rekao je Henri Morin.
Christopher Chivvis iz pariškog Instituta za međunarodne odnose smatra da su šanse da Francuska ponovno postane dio vojne komponente NATO saveza danas veće nego u prošlosti: "To je zaista moguće. Neće se dogoditi preko noći, već vjerojatno tijekom nekoliko sljedećih godina."
Francuska se povukla iz vojnog sastava NATO saveza 1966, nezadovoljna – kako je to tada bilo protumačeno - američkog dominacijom nad ovim obrambenim savezom država. Pariz je nakon toga usvojio samostalnu vojnu strategiju, ojačanu vlastitim nuklearnim programom.
No, Francuska nikad nije bila potpuno izvan Sjeverno-atlantskog saveza, niti politički a niti u vojnom smislu. Primjerice, više tisuća francuskih vojnika nalazi se na Kosovu kao i u Afganistanu.
Zbog toga Christian Chivvis smatra da bi promjena bila više simbolična.
Leo Michel, predavač na Nacionalnom sveučilištu za obranu u Washingtonu smatra međutim da bi povratak Pariza u vojni okvir NATO-a imao znatne posljedice i na vojnom planu: "Ako Francuska želi imati veći utjecaj na strateški smjer saveza, to se može ostvariti tako da bude više nazočna na svim razinama NATO-a. Jer, niste odveć vjerodostojni ako samo sjedite i kritizirate navodnu američku dominaciju – a sami ulažete tek polovične napore."
Povratak Francuske u vojne okvire NATO saveza najavljivao je i bivši predsjednik Jacques Chirac, ali se on više zalagao za samostalnu, europsku obrambenu politiku. Tom Valasek iz Centra za europske reforme u Londonu kaže: "Chirac se sustavno zalagao za udaljavanje Francuske od NATO-a, kao i udaljavanje Francuske od Sjedinjenih Država. Smatrao se nastavljačem politike generala de Gaullea. Pogotovo nakon početka rata u Iraku, Chirac je želio da njegova zemlja, kao svjetska sila, postane alternativa Americi. Francuska diplomacija i vojska nastojale su tih godina oslabiti svaku novu inicijativu u okviru saveza."
Chiracov nasljednik, Nicolas Sarkozy želi prestati s degolističkim tradicijama. Najavio je promjene u odnosima Francuske i Afrike, 'ohladio' je odnose s Rusijom. Otvoreno podržava Izrael – za razliku od svojih prethodnika. Približavanje Washingtonu vidi se – među ostalim – i po oštrijim izjavama kada je u pitanju Iran.
Francuski analitičar Dominique Moisi smatra da to možda naviješta i promjenu politike prema NATO-u: "Francuska se zaista približila Sjedinjenim Državama, otkako je izabran Nicolas Sarkozy. Postoji novi ton u odnosima, novi stil više samopouzdanja. To se onda odražava i na odnose Francuske i Amerike."
Međutim, Dominique Moisi upozorava da odveć pro-američka politika u francuskoj javnosti nikad nije baš previše popularna. Možda će tako biti i kada je riječ o pristupanju vojnoj komponenti NATO saveza.
