Francuski ministar vanjskih poslova izazvao je nekidan pravu buru izjavom da bi se svijet trebao pripremiti za mogući rat protiv Irana. Izjava o mogućoj vojnoj konfrontaciji s Iranom potakla je izraze zabrinutosti od strane Rusije i Kine. Riječi francuskog diplomata , kako izgleda, samo glasni odraz frustracija oko Irana u drugim zapadnim glavnim gradovima, posebice u Washingtonu.
Ken Katzman, analitičar za pitanja Irana pri nestranačkoj Kongresnoj istraživačkoj službi, kaže da je ministar Bernard Kouchner glasno izrazio strahovanja da bi administracija predsjednika Busha mogla doći u napast da povede vojnu akciju protiv Irana.
"Oni osjećaju da u administraciji predsjednika Bush raste frustracija da, ako sankcije ne budu pojačane dramatično i skoro, da će doći do pritiska za vojnom akcijom iznutra u samoj administraciji, te da bi se predsjednik Bush na koncu mogao i odlučiti za takvu akciju. Mislim da je to ono što se trenutno vidi u Parizu."
Sjedinjene Države, zajedno s drugim svjetskim silama u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, tvrde da Iran pokušava izgraditi nuklearnu bombu. Teheran niječe te optužbe, tvrdeći da se radi isključivo o mirnodopskom nuklearnom programu. Pregovori između Irana i Europske unije posustaju, a dva seta sankcija koje je uvelo Vijeće sigurnosti nisu odvratila Teheran od nuklearnih ambicija.
Uz to, Sjedinjene Države optužuju iransku Revolucionarnu gardu da naoružava, financira i obučava neke od pobunjenika u Iraku. Posljednjih mjeseci, Washington je preplavljen glasinama, spekulacijama, pa i novinskim izvješćima – pripisanim neimenovanim izvorima - o mogućoj američkoj vojnoj akciji protiv Irana.
Govorkanja je još dohranjivala oštra retorika Bushove administracije po pitanju Irana. Alex Vatanka, analitičar za sigurnosna pitanja pri organizaciji Jane's Information Group, kaže da eskalacija retorike maskira dvije usporedne rasprave: jednu unutar same Bushove administracije oko toga što da se učini po pitanju Irana, te, drugu, korespondirajuću, u Teheranu oko toga kako da se odgovori Sjedinjenim Državama
"Premda nema jasne odluke kako se nositi s Iranom, Sjedinjene Države u najmanju ruku žele održati pritisak javnosti na Irance i hraniti raspravu koja se zbiva u samom Iranu. A, tamo se događa vrlo živa debata o tome što bi Iran trebao poduzeti vis-a-vis Sjedinjenih Država, Iraka, nuklearnog pitanja i tako dalje."
Neokonzervativci u američkoj administraciji – a, i oni izvan nje – zagovaraju čvrstu akciju protiv Irana da se podjednako 'sreže' miješanje Teherana u Iraku i obustavi njegov nuklearni program.
Drugi dužnosnici žele uvoditi daljnje sankcije i povećati diplomatski pritisak kako bi se obuzdao Iran. Michael Ledeen , znanstvenik pri Institutu American Enterprise, koji je blizak Bushovoj administraciji, odbacuje sankcije kao neučinkovite, a pregovore s Teheranom kao gubitak vremena. Ledeen, koji je upravo objavio knjigu naslovljenu "Iranska tempirana bomba", kaže da ne podržava vojnu akciju protiv Irana, ali da bi Sjedinjene Države trebale poticati promjenu režima iznutra.
"Želim podršku za revoluciju. Ako je funkcioniralo sa Sovjetskim Savezom, zašto ne bi s Iranom?"
No, David Isenberg, viši analitičar organizacije British American Security Information Council, kaže da Ledeenova knjiga vidi rat kao krajnju opciju ukoliko ne uspije promjena režima iznutra.
"Ne kaže se direktno 'bombardirajmo ih', ali je rječnik takav da vodi ka tome. Kao: hm da, to ćemo vjerojatno morati na kraju učiniti, premda, prvo ćemo financirati domaću političku oporbu i vidjeti može li se nešto postići time."
Američkim su medijima 'procurene' priče kako administracija predsjednika Busha razmatra stavljanje iranske Revolucionarne garde na popis pokrovitelja terorizma. Međutim, to nije učinjeno. George Friedman, iz privatne obavještajne tvrtke Stratfor, kaže da je za sada politika američke administracije da Iran održi poljuljanim.
"Ono što, međutim, signaliziramo Irancima je da su Sjedinjene Države spremne ići daleko u vojnom smislu kako bi kaznile Iran za akcije koje poduzima. To je vrlo ozbiljna prijetnja ukoliko joj Iranci povjeruju i ukoliko su Amerikanci sposobni da ju provedu."
Analitičari, međutim, dodaju da i čelništvo u Teheranu održava Washington i Europljane izvan ravnoteže neodgovorenim pitanjima o tome kako i gdje bi se Iran mogao osvetiti za bilo kakvu vojnu akciju.
