Na američkoj medijskoj sceni ovih se dana raspravlja o tome trebaju li na popularnim političkim kontakt-programima na radiju biti istovremeno zastupljene obje političke opcije – i konzervativna i liberalna. Prilog o ‘uravnoteženosti’ ovih emisija pripremio je Doug Levine.
Najuspjesniji voditelj politickih radio-kontakt programa zacijelo je Rush Limbaugh; njegova konzervativna stajalista dijele milijuni Amerikanaca. Ali i mnogi drugi posli su njegovim stopama – ponekad zajedljivi i bombasticni, ali uvijek vrlo privlacni i zanimljivi, cak i onima koji ne dijele njihova misljenja i stajalista.
Liberalni washingtonski “think-tank” Center for American Progress analizirao je sadržaj radijskih kontakt-emisija i zaključio da su konzervativni voditelji uvjerljivo brojniji od liberalnih. Mnogi liberali u Kongresu i medijima traže od vlade da ona nesto poduzme, kako bi se ta neuravnotezenost na medijskoj sceni ispravila.
Jedan od autora studije Mark Lloyd kaže: "Medju vodecih pet radio kontakt-emisija, prednost koju konzervativni imaju nad programima progresivnije orijentacije je 10:1. To znaci, otprilike, dvije tisuce petsto sati konzervativnog programa naspram 250 sati progresivnog. Napravili smo jos jednu analizu vodecih deset gradskih regija – 75% onoga sto im je na raspolaganju konzervativnog je karaktera, 25% progresivnoga."
Mark Lloyd i neki demokrati u Kogresu tvrde da su konzervativci uspjeli izmanipulirati zakon, kako bi stekli monopol nad radijskim kontakt-emisijama: "Imati kontrolu nad medijima, dominirati njima, od velike je vaznosti konzervativcima. Oni su bili vrlo uspjesni u manipuliranju propisima kako bi ostvarili tu dominaciju."
Za administracije predsjednika Ronalda Reagana, Savezna komisija za medije, koja regulira emitiranje radija i televizije, ukinula je propise koji su određivali da programi u političkom smislu moraju biti uravnoteženi – odnosno da podjednako trebaju biti zastupljene obje političke opcije, liberalna i konzervativna. Savezni apelacijski sud je potvrdio ukidanje tih propisa i ta je presuda na snazi I danas.
Nedvojbeno je da je format konzervativnih kontakt-programa vrlo uspjesan. Prema anketi washingtonskog Centra Pew slusa ih gotovo petina Amerikanaca- uglavnom muskarci srednje dobi, pogotovo konzervativni republikanci. Roger Aronoff iz konzervativnog instituta Accuracy in Media, koji analizira sadržaj programa na radiju i televiziji kaže: "Konzervativni radijske kontakt-emisije postale su mjesto okupljanja za ljude koji su desno od centra. Njih nisu više zadovoljavale mreže poput ABC-ja ili CNN-a. To je, vjerujem, razlog njihovog uspjeha."
Aronoff se pita - pa što onda ako radijskim talk-showovima dominiraju konzervativna gledista?
"Poanta je u tome da ljevici i ne trebaju alternativni mediji. Ljevica ima 'mainstream' medije, poput CNN-a, MSNBC-ija i New York Timesa" - tvrdi Roger Aronoff.
Liberali poput Marka Lloyda odvracaju da je vecina postaja koje prenose konzervativne kontakt-programe u rukama malog broja velikih medijskih konglomerata. Ali, prema americkom zakonu o medijima, kaze Mark Lloyd, ne bi smjelo biti tako. Radio postaje su u sluzbi interesa lokalnih slusatelja, i to svih slusatelja, bez obzira na njihovu politicku opredjeljenost.
"Lokalne postaje besplatnu licencu dobijaju od savezne vlade - da djeluju u javnom interesu, da se svojoj zajednici obracaju u skladu s Prvim amandmanom. To znaci – sirokim rasponom ideja" - smatra Mark Loyd.
On inače očekuje da će Kongres usvojiti zakon koji ce lokalnim postajama dati više autonomije pri izboru programa. Tako će se prekinuti – kako kaže - oligarhija vlasnistva koja je i dovela do monopola konzervativnih radijskih kontakt-emisija. No, veće se promjene ne očekuju sve dok Bijelu kucu ne osvoji Demokratska stranka. Demokrati bi onda bili u mogucnosti u Saveznu komisiju za medije imenovati nove, liberalne clanove i na taj nacin rijesiti pitanje jednostranosti radijskih kontakt-emisija.