Linkovi

Kineske devizne rezerve su bez premca


Afera s 'otrovnim' kineskim igračkama ponovno je ukazala na sveprisutnost proizvoda iz Kine na svjetskom tržištu. Iako su neki aspekti kineske trgovinske i fiskalne politike na Zapadu upitni, mnogi tvrde da kineski izvoz koristi i razvijenim zemljama kao i zemljama u razvoju.

Kina već više od dvadeset godina održava stopu gospodarskog rasta od 9.5 posto. Nakon američke, kineska je ekonomija najveća na svijetu. Njezine su devizne rezerve bez premca – iznose više od milijardu i 300 milijuna dolara. Kina je treći po redu svjetski izvoznik te prva zemlja kada je u pitanju privlačenje stranih investicija.

U Kini se svake godine otvori 25 milijuna radnih mjesta. Michael Schiffer, ekonomist koji radi u Zakladi Stanley – znanstvenoj ustanovi koja promovira multilateralnu gospodarsku i političku suradnju – kaže da je kineski uspjeh na svjetskoj sceni uspostavio novu podjelu rada. Rezultati su i pozitivni i negativnu – kaže Schiffer.

"Ogromno tržište radne snage, kakvo postoji u Kini, utjecalo je na trendove u svjetskoj trgovini. Sjedinjene Države, Europa i Japan koncentrirali su se na specijaliziranu, high-tech proizvodnju, što im je donijelo ogromne koristi. Kina se orijentirala na sektore koji su slabije plaćeni. Riječ je o prilično kaotičnim promjenama za cijeli svijet. Očita je velika nervoza, jer nitko zapravo točno ne zna kakve će biti konačne posljedice ovakvih trendova."

Da bi održala svoj fenomenalni rast, Kini trebaju sirovine. Iako kineska ekonomija predstavlja tek pet posto svjetskog gospodarstva, Kina troši petinu svjetski raspoloživog aluminija i bakra, oko trećinu ukupne količine čelika, željezne rude i ugljena, te 45 posto ukupno raspoložive količine cementa. Ronald McKinnon, profesor ekonomije na sveučilištu Stanford, izvoz sirovina u Kinu pomaže mnogim zemljama.

"Izvoz u Kinu je već vrlo pomogao državama istočne Azije. Sirovine Kini prodaju i južnoameričke zemlje poput Čilea, Argentine i Brazila. Zbog toga, u posljednje su vrijeme bile vrlo rijetke ekonomske krize na tom kontinentu."

Financijska moć Kine utječe i na globalnu kreditnu politiku. Za razliku od Svjetske banke i mnogih zapadnih zemalja, Peking daje zajmove zemljama u razvoju bez postavljanja političkih uvjeta – kaže McKinnon.

"Kada je u pitanju davanje zajma, Kina je politički neutralnija. Ona u zemljama u razvoju gradi prometnice i elektrane prvenstveno zato jer je zanimaju tamošnje sirovine. Njih ne zanima politika koju vode lokalne vlasti. Zato ljude u Africi niti ne smeta kineski ekonomski prodor. S njima više vole poslovati nego sa Zapadom."

Sjedinjene Države i Europska unija kritične su u vezi s nekim aspektima kineske ekonomske politike. Početkom godine, Washington je uputio prigovor Svjetskoj trgovinskoj organizaciji – zbog kineske prakse davanja velikih subvencija industrijskim sektorima koji izvoze te zbog raširene prakse piratiziranja stranog soft-warea, kao i filmova i glazbe.

Na neke kineske proizvode, Amerika je već uvela uvoznu pristojbu od 10 do 20 posto. Washington također želi da Kina 'digne' za sada umjetno održavanu, nisku vrijednost svoje nacionalne valute. Zbog toga što je kineski juan 'obezvrijeđen', kineski su proizvodi u Americi vrlo jeftini, dok su američki u Kini – jako skupi.

To doprinosi velikom američkom vanjskotrgovinskom deficitu te, općenito gledano, destabilizira američku ekonomiju. Prošle je godine kineski vanjskotrgovinski višak dostigao vrijednost od 233 milijarde dolara – što je trećina cijelog američkog vanjskotrgovinskog deficita. Neki američki stručnjaci za monetarnu politiku smatraju da bi vrijednost kineskog juana trebala biti veća za 40 posto. Clyde Prestowitz, direktor Instituta za gospodarsku strategiju u Washingtonu, kaže da se Kina ugledala u druge azijske zemlje, uključujući i Japan.

"Na izvoz su orijentirani i Japan i Kina, te Južna Koreja, Tajvan, Singapur… Monetarna politika svih tih država koncentrirana je na umjetno održavanje niskog tečaja domaće valute. Stopa štednje vrlo je visoka, oko 50 posto. Najviše se investira u izvozne industrije, pogotovo one koje izvoze u Ameriku –što održava visok gospodarski rast."

Michael Schiffer iz Zaklade Stanley smatra da kineski vanjskotrgovinski višak koristi i Americi.

"Ako neka tajlandska tvrtka, koja izvozi jeftinu robi u Ameriku, preseli svoja postrojenja iz Tajlanda u Kinu – jer je tamo jeftinije – to Americi ne šteti, jer ta se radna mjesta ionako više ne nalaze kod nas. S druge strane, američki kupci nakon toga kupuju još jeftiniji proizvod."

Michael Schiffer kaže da je teško reći tko je u američko-kineskim trgovinskim odnosima pobjednik a tko gubitnik.

"Primjerice, američke ili multinacionalne korporacije koje imaju proizvodne pogone u Kini. Je li to ukazuje na kinesku dominaciju svjetskim gospodarstvom ili na dominaciju neke korporacije? Ako Kina svojom ekonomskom moći jamči razinu američkog trgovinskog deficita, ili nam pak osigurava jeftinu robu – je li to prednost za Kinu ili prednost za Ameriku? Stvari su mnogo kompliciranije nego pitanje 'tko je tu gore, a tko dole'."

U ovom je trenutku očito jedino da kineski gospodarski uspon nosi visoku ekološku cijenu. Petina stanovništva Kine živi na izrazito zagađenim lokacijama, a kineska vlada procjenjuje da štete od zagađenja okoliša koštaju oko 67 milijardi dolara godišnje – oko 3 posto ukupnog državnog proizvoda iz 2004. godine.

XS
SM
MD
LG