Washington Post piše o svjedočenju pred Senatskim odborom za oružane snage budućeg zapovjednika Združenog stožera američke vojske, admirala Michaela Mullena, koji će zamijeniti na tom položaju generala Petera Pacea, kad ovome istekne mandat krajem rujna. Mullen je govoreći – riječima predsjedatelja odbora senatora Carla Levina – 'vrlo iskreno' o stanju u Iraku, upozorio da američke snage 'nisu nesalomljive', te naglasio potrebu 'planiranja za eventualno smanjenje' broja američkih vojnika u toj zemlji.
Admiral Mullen je priznao da se pojačavanje američkih snaga u Iraku ne može održati nakon travnja 2008. pod trenutnom strukturom oružanih snaga. On je također upozorio da iračka politička pomirba ne drži korak s napretkom u poboljšanju sigurnosnih uvjeta u zemlji. Ako iračka vlada ne iskoristi predah koji joj pružaju američke snage svojom kampanjom protiv nasilja, rekao je Mullen, 'nikakvo povećanje broja vojnika, niti produljenje njihova angažmana neće dovesti do stvarnog poboljšanja stanja u Iraku'.
O poslijeratnim uvjetima, ali u Afganistanu, piše New York Times. Od pada talibana, krajem 2001, Afganistan napreduje štucajući, pri čemu neke stvari ostaju neizmijenjene: i dalje se ratuje – premda ne svugdje - čelništvo je nesposobno, policija korumpirana, a uvjeti života žaljenja vrijedni. Njujorški list navodi najnovije podatke afganistanske vlade, prema kojima samo 43 posto domaćinstava ima krov i prozore koji ne propuštaju kišu, 31 posto ima sigurnu pitku vodu, a samo 7 posto sanitarne zahode.
No, u jednoj stvari Afganistan brzo dostiže svijet: građani, baš kao i oni u ostatku svijeta, podliježu eskapističkim programima na televiziji: sapunicama u kojima nezamislivo zli kuju zavjere protiv nevjerojatno dobrih, kuharskim programima u kojima se pripremaju jela koja nitko od prosječnog građanstva nikad ne bi skuhao, u kuhinjama kakve si nitko u toj zemlji ne može priuštiti, te emisijama u kojima vješti voditelji izvlače intimne tajne iz onih koji ih vole dijeliti sa svijetom.
Zanimljivo je, međutim, piše njujorški list, uočiti neke raskorake u statističkim podacima: 20 posto afganistanskih domaćinstava posjeduje televizor – koji je u vrijeme talibana bio apsolutno zabranjen - ali samo 14 posto ima struju iz elektroopskrbne mreže. U urbanijim pokrajinama, prema anketama, dvije trećine stanovnika gleda televiziju svaki dan. 'Možda Afganistan ipak nije toliko drugačiji od drugih,' citira komentar jednog afganistanskog novinara New York Times.
