Zarada čelnih menadžera u najvećim američkim tvrtkama u posljednjih se desetak godina više nego udvostručila. Njihove plaće i drugi oblici nadoknade rasli su brže od inflacije i zarada ostalih Amerikanaca – pokazalo je nedavno objavljeno istraživanje koje je naručio Kongres Sjedinjenih Država. O opravdanosti takvih zarada u Americi se dosta govori.
Prosječna godišnja bruto-plaća čelnog menadžera jedne od 350 najvećih korporacija u Americi iznosi oko osam milijuna dolara. Prije deset godina, njegova ili njezina prosječna plaća iznosila je tri milijuna dolara. Prema istraživanju američke Središnje banke, ukupna zarada čelnog menadžera u najvećim korporacijama iznosi oko 11 milijuna dolara – u odnosu na 27 tisuća dolara, kolika je prosječna godišnja plaća običnog radnika.
Prosječna zarada takvog vrhunskog menadžera u deset je godina narasla za 150 posto. Prosječna plaća radnika – podešena s rastom inflacije- porasla je u istom vremenskom razdoblju za osam posto. James Sherk, analitičar koji se bavi pitanjima plaća na korporativnoj sceni, kaže da je riječ o primjeni načela ponude i potražnje. Plaće čelnih menadžera su dramatično porasle zbog toga što su njihove korporacije postale produktivnije. "Sve veći dio menadžerove plaće ovisi o rastu vrijednosti dionica tvrtke, umjesto tradicionalnog prihoda u gotovini. Prema tome, ako tvrtka dobro posluje, menadžer će zaraditi mnogo novca. No, zarađuje ga samo ako izvanredno obavlja posao".
James Sherk smatra da čelni menadžeri opravdano zarađuju velik novac. "Uzmite Jacka Welcha, bivšeg čelnog menadžera General Electrica. Kada je došao u tu firmu, ona je bila na rubu bankrota. Na tržištu se njezini proizvodi jednostavno nisu dobro prodavali. Welch je stvari preokrenuo. General Electric ponovno ima izvrstan proizvod. Vrijednost dionica General Electrica povećala se 17 puta. Investitori su presretni. Mislim da on zaslužuje ogromnu plaću".
No, nekada su plaće tih menadžera visoke bez obzira na poslovni rezultat. Primjerice, čelnik čovjek Internet portala Yahoo zaradio je prošle godine više od 70 milijuna dolara, iako Yahoo zaostaje za konkurencijom. Anthony Buono, profesor sociologije na Koledžu Bentley u Massachusettsu, smatra da nitko ne zaslužuje takvu astronomsku plaću – čak niti iznimno uspješni poslovni ljudi. "Suludo je uopće pomisliti da je rad jednog čovjeka vrijedan desetke, ako ne i stotine milijuna dolara. Taj se model plaćanja mora promijeniti. Sumnjam međutim da će promjena doći u formi zakona. Promjena će možda biti posljedica sudskih parnica, u kojima ulagači, investitori, dovode u pitanje ogromnih zarada bez pokrića".
Analitičari upozoravaju da najveće američke korporacije ne djeluju odveć vjerodostojno: s jedne strane isplaćuju ogromne zarade svojim čelnim menadžerima, a s druge strane otpuštaju s posla tisuće 'običnih radnika', ili pak imaju gubitke. Jarred Bernstein s washingtonskog Instituta za ekonomsku politiku o tome kaže. "Problem je u tome što su ogromnoj produktivnosti američke ekonomije mnogo doprinijeli i deseci milijuna ljudi čija je zarada stagnirala posljednjih pet godina. Kolač je sve veći, no on se reže na sve manje komade, kada je u pitanju ogromna većina zaposlenih. Mislim da to nije pravedno".
Odnos između prosječne plaće čelnih ljudi najvećih korporacija i prosječne plaće radnika bio je 2003. godine 300 prema jedan. 2004. godine – 400 prema jedan. Djelatnost korporacija danas se zbog toga i pozornije prati – kaže Meg Voorhes, iz ustanove koja stručnim savjetima pomaže američkim ulagačima. "Investitori više stvari ne uzimaju zdravo za gotovo. Nadzor je pogotovo stroži kada su u pitanju plaće čelnih menadžera. Raširen je osjećaj da su na ovom području stvari izmakle kontroli – da ima menadžera koji tek prosječno obavljaju svoj posao, a imaju ogromne plaće".
Zastupnički dom Kongresa nedavno je izglasao zakon koji investitorima daje više utjecaja na određivanje zarade čelnih menadžera. No, predsjednik George Bush najavio je da će protiv ovog zakona – ako 'prođe' i u Senatu – uložiti veto.
Bez obzira na ishod, američke su korporacije počele ograničavati zaradu svojih čelnih ljudi – kaže Tom Lehner iz udruge Business Roundtable, koja okuplja čelne poslovne ljudi iz 160 najvećih američkih tvrtki. "Postoji veća senzibilnost za ovu temu, pogotovo od kada je u Kongresu Demokratska stranka u većini. Korporacijski je svijet svjestan da je ovo emocionalna tema, te da je u njegovom interesu da sam, dragovoljno, unese neke promjene. Bolje to, nego da se promjene nameću izvana".
Stručnjaci tvrde da bi Kongres zakonom prvo trebao zabraniti sadašnju praksu prema kojoj je firmi teško otpustiti čelnog menadžera ako on ne postiže dovoljno dobre rezultate, ili ga pak može otpustiti – ali tek uz ogromnu otpremninu.
