Linkovi

Svijet knjige: Nasljeđe pepela: povijest CIA-e


Nova knjiga novinara New York Timesa, dobitnika Pulitzerove nagrade Tima Weinera, Nasljeđe pepela: povijest CIA-e osvrće se na šezdeset godina postojanja najpoznatije američke obavještajne agencije s posebnim naglaskom na njene same početke.

U Nasljeđu pepela Tim Weiner piše da je Središnja obavještajna agencija CIA šezdeset godina uspjela održati zavidnu reputaciju unatoč užasnih promašaja, zakapajući svoje velike pogreške u tajne arhive. Njena je misija bila da upozna svijet. Kad u tome nije uspjela, počela ga je mijenjati. Njeni neuspjesi – izjavio je pri kraju svog mandata predsjednik Dwight Eisenhower – "dali su nam nasljeđe pepela". Tim Weiner ponudio je povijest CIA-je koja se temelji na preko 50 tisuća dokumenata iz različitih razdoblja. Većina građe potječe iz CIA-jinih arhiva, razgovora sa stotinama bivših djelatnika te agencije, te interviewima čak deset bivših direktora.

Autor pokušava slijediti neke od današnjih neuspjeha natrag do legendarne generacije osnivača CIA-je i kulture djelovanja koju su oni uspostavili. Jedan od njih, Frank Wisner, kaže autor Nasljeđa pepela, praktički je izmislio tajne operacije početkom Hladnog rata. "Franka Wisnera nije zanimala špijunaža, što je bila temeljna uloga CIA-je. Njega su zanimale tajne akcije – stvaranje kraljeva i njihovo rušenje, mijenjanje svijeta umjesto razumijevanje. I to je Sjedinjenim Državama priskrbilo mnogo problema".

Jedan od najpoznatijih direktora CIA-je bio je Allen Dulles. U Nasljeđu pepela autor piše kako je on svojim šarmom osvajao američke političare i novinare koji su potom gradili reputaciju CIA-je kao efikasne i kompetentne organizacija.

Međutim, pomniji pogled na deset godina koliko se Dulles nalazio na njenom čelu pokazuje posve drugačiju sliku. "Allen Dulles zapravo nije htio imati tajnu vladinu agenciju, on je vjerovao u dostojanstven publicitet, jer je želio stvoriti i ulaštiti javni imidž za CIA-ju, kako bi mogla preživjeti svoje djetinjstvo i mladost. Tako da bi mogla postati, kad odraste, ugledan i moćan dio američke vlade. Inače, s omalovažavanjem se odnosio prema obavještajnim analizama i procjenama".

Od Dullesovih vremena prošle su mnoge godine, međutim, Tim Weiner kaže da se nije toliko toga izmijenilo u Langleyju, kako popularno nazivaju CIA-ju, prema lokaciji u Virginiji gdje se nalazi njeno glavno sjedište. "To je ista organizacija. Prošla je kroz tri generacije agenata, menedžera i analitičara. Od nove generacija polovica njih je došla na dužnost nakon terorističkih napada od 11. rujna, i imaju čelništvo čiji se stavovi ponekad razilaze sa stavovima predsjednika Sjedinjenih Država. Još od Zaljeva svinja CIA je ekstremno osjetljiva na predsjedničke zapovijedi i kontrolu. Oni su predsjednikova tajna vojski i pripadaju Bijeloj kući. Međutim, predsjednici su ti koji su zlorabili, pogrešno shvaćali i na pogrešan način koristili CIA-ju. A to je CIA-ju često dovodilo do problema, jer predsjednici tradicionalno ne preuzimaju na sebe krivicu".

Posljednja poglavlja knjige Nasljeđe pepela posvećena su razdoblju neposredno prije i nakon terorističkih napada na Sjedinjene Države. I taj dio većina dosad objavljenih kritika smatra manje objektivnim negoli dijelove u kojima opisuje CIA-inu daljnu povijest. Naime, vjeruje se da je CIA uporno pokušavala upozoriti državnu tajnicu Condoleezzu Rice i predsjednika Busha na prijetnju koju predstavlja al-Qaida. Ipak, autor obavještajcima pripisuje odgovornost za neuspjeh, ne uzimajući u obzir da se ne može okriviti obavještajna agencija za to što predsjednik ne sluša njene savjete. Nasljeđe pepela: Povijest CIA-je objavila je izdavačka kuća Random House iz New Yorka prošli tjedan i to pet tjedana prije najavljenog datuma, zbog velikog interesa za temu knjige koji su u javnosti potakli aktualni politički događaji.

XS
SM
MD
LG