Christian Science Monitor donosi napis o tome kako u obnovi New Orleansa, uz sredstava savezne vlade, velika količina novca dolazi iz privatnih izvora – fondacija, bogatih pojedinaca i filantropa. Milijarde su dolara nakon uragana Katrina namijenjene New Orleansu, tako da možda čudi da prvi projekt javnih radova u tom gradu – knjižnica u jednoj četvrti grada gdje živi srednja klasa – nisu platili američki porezni obveznici već Zaklada Carnagie iz New Yorka.
"Novac za obnovu dolazi iz privatnih izvora i to definitivno predvodi nastojanja oporavka" – citira Christian Science Monitor Douga Ahlersa, suradnika na Kennedyjevom fakultetu državne uprave pri sveučilištu Harvard, koji napominje da sredstva vlade dolaze sporo i ne igraju vodeću ulogu. I dok mnogi stanovnici ovog grada smatraju da su privatna sredstva dobar primjer kako se može revitalizirati oko 50 četvrti u tom gradu, pojavljuje se i bojazan da bi po tom modelu mogle biti izostavljene siromašne i neorganizirane četvrti. Dobrotvorna društva, zaklade i bogati pojedinci su nakon devastirajućeg uragana – podsjeća Christian Science Monitor - obećali 50 milijuna dolara za obnovu i gradnju škola, knjižnica i centara za starije osobe, većinu toga u četvrtima gdje živi srednja klasa.
U jeku američke rasprave o reformi imigracijskog sustava, New York Times u današnjem izdanju donosi tekst, o kanadskom primjeru i problemima s kojima je po tom pitanju sučeljen američki sjeverni susjed. List navodi primjer Indijca Salmana Kuerishyja koji ima diplomu iz poslovne uprave, odlično govori engleski i predstavlja idealnog useljenika za kanadski imigracijski sustav koji se temelji na kvalifikacijama. Ipak, osam godina je prošlo otkako se gospodin Kuerishy prijavio za iseljenje pa do njegova dolaska u Kanadu. I tada je još trebalo devet mjeseci birokratskih kašnjenja prije negoli se konačno uspio zaposliti svojoj struci.
Njegovo iskustvo – kao i iskustvo kanadskog imigracijskog sustava – nudi upozoravajući primjer Sjedinjenim Državama. Ovaj imigrant došao je u Kanadu po sustavu bodovanja koji je uveden šezdesetih godina i kojim se preferiraju visokokvalificirani useljenici. Sličan sustav bodovanja predlaže se i u zakonskom prijedlogu o američkom imigracijskom sustavu, koji se jučer vratio u kongresnu proceduru. Međutim, posljednjih godina odvjetnici i stručnjaci za imigraciju i radnu snagu – piše današnji New York Times - upozoravaju da je kanadski sustav postao nepokretna zvijer, sa zaostatkom od oko 800 tisuća prijava za useljenje i razdobljem čekanja na njihovo rješenje od četiri godine.