Američka Središnja obavještajna agencija CIA objavila je jučer stotine stranica dokumenata o nepravilnostima u svom radu što je izazvalo zgražanje i nekoliko istraga sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U tim se dokumentima ne nalazi neko novo nenadano otkriće, međutim, oni pokazuju sliku s više vidljivih pojedinosti o agenciji koja se nalazi na udaru zbog nekih svojih aktivnosti kod kuće i u inozemstvu.
Dokumenti koji se skupno nazivaju "obiteljski dragulji" između ostalog, opisuju pojedinosti zavjera CIA-e i drugih agencija u pokušaju da se ubije Fidel Castro i angažira na obavještajnim aktivnostima unutar Sjedinjenih Država. Upitne CIA-ine aktivnosti tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina odavno su poznate, tako da ovi dokumenti ne nude naka zaprepašćujuća iznenađenja. Inicijalna izvješća o ovim dokumentima pojavila su se u novinama još daleke 1974. godine, koja su potakla dvije kongresne i jednu neovisnu istragu.
Jučer objavljeni dokumenti tim informacijama dodaju nove pojedinosti, kao što je bio CIA-in pokušaj da angažira pripadnike organiziranog kriminala da likvidiraju Castra. U dokumentima se također opisuje suradnja i pomoć CIA-e američkim agencijama za domaća pitanja. Zakon zabranjuje djelovanje CIA-e u Sjedinjenim Državama. Među objavljenim dokumentima nalazi s i odredba tadašnjeg direktora Jamesa Schlesingera svim višim dužnosnicima agencije da prijave svaku aktivnost koja je možda prekršila taj zakon.
Britt Snider bio je opravi savjetnik senatskom Odboru koji je ispitivao zlouporabe CIA-e 1975. godine. Kaže kako je Odbor, nazvan po svom predsjedatelju Franku Churchu, bio šokiran kad je počeo ići kroz te dokumente na početku istrage. "Mnoge od tih aktivnosti koje se tamo opisuju bile su već prestale u trenutku kad su "obiteljski dragulji" izišli na vidjelo. Unatoč tomu, i samo pročitati da su učinili to i to, tada i tada, bila je šok".
Peter Earnest koji je bio agent CIA u to vrijeme danas se nalazi na čelu Špijunskog muzeja u Washingtonu. On kaže da se CIA u tim aktivnostima nije ponašala na svoju ruku, već je to činila po nalozima iz Bijele kuće i drugih agencija izvršne grane vlasti. "Velika optužba koju je uputio senator Church bila je – je li to odmetnuta agencija? I na kraju saslušanja u njegovom Odboru došlo se do procjene da to nije odmetnuta agencija. Zapravo, bila je vrlo odgovorna i disciplinirana, tako da je na neki način išla kamo ste joj pokazali da ide".
Nakon tih otkrića Kongres je poduzeo korake da se postroži nadzor obavještajnih aktivnosti, čime su stvoreni stalni obavještajni odbori i u Senati i u Zastupničkom domu. "Uveli su novi sustav koji je bio daleko više ograničavajući, puno intenzivniji od onog nadzora kakvom je agencija bila izložena prije toga. Oba odbora imala su veliki broj profesionalnih djelatnika, na oba su sjedili članovi koji su uistinu bili predani nadgledanju obavještajnog svijeta i posebno CIA-e".
Međutim, kongresne istrage postale su mnogo kontroverznije nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine. Kritičari tvrde da su manja ograničenja na domeće aktivnosti praćenja i prisluškivanja mogla spriječiti te napade.