Linkovi

Nasljeđe Tonyja Blaira


Britanski premijer Tony Blair napušta premijersku dužnost 27. lipnja. Andre de Nesnera analizira nasljeđe koje britanski premijer ostavlja nakon čitavog desetljeća u Downing Streetu.

Prije više od deset godina, 1. svibnja 1997, britanska Laburistička stranka pobijedila je na općim izborima ogromnom većinom, okončavši tako 18 godina konzervativne vladavine Margaret Thatcher i Johna Majora. U dobi od 43 godine, čelnik laburista Tony Blair postao je najmlađi britanski premijer nakon Lorda Liverpoola, 1812. "Izabrani smo kao 'novi laburisti' i vladat ćemo kao 'novi laburisti'" - rekao je u svom nastupnom govoru Tony Blair.

Mnogi stručnjaci, uključujući i britanski povjesničar Andrew Roberts, kažu da je jedno od trajnih dostignuća Tonyja Blaira to što je Laburističku stranku učinio ravnopravnim izbornim takmacem. "Stranku je pomaknuo prema centru; neki u Laburističkoj stranci kažu – udesno. Blair je praktički okončao ideju da je profit zlo, da su bogataši monstrumi, da su visoki porezi dobra stvar i u kulturološkom i u socijalnom,i u ekonomskom smislu. On je odbacio čitav koncept nacionalizacije i nije niti pokušao nacionalizirati ijednu od industrija koje su konzervativci privatizirali u prethodnih 18 godina. Uglavnom, na koncu, oni staromodniji, tradicionalni laburisti optužuju ga da je nasljednik Margaret Thatcher" - kaže Andrew Roberts.

Roberts i drugi stručnjaci kažu da je Tony Blair transformirao Laburističku stranku u političku mašineriju. Pobijedila je tri puta uzastopno na općim izborima - pothvat koji nije uspio niti jednom laburističkom čelniku. Stručnjaci također kažu da je za Blairova premijerskog desetljeća britanska ekonomija rasla bez prekida, a London je utvrdio svoju reputaciju svjetskog financijskog centra. Mnogi analitičari kažu da britanski narod sada živi bolje i ekonomski i društveno nego prije 10 godina.

Drugi uspjeh je Sjeverna Irska. Tony Blair je neumorno radio na privođenju stoljećima sukobljenih protestanata i katolika za mirovni stol, što je kulminiralo sporazumom o podjeli vlasti u sjevernoirskoj skupštini. Desetljeća neprijateljstva i nasilja, koja su koštala života više od 3700 ljudi, došla su kraju.

Anthony King, profesor politologije na Sveučilištu Essex, kaže da je Tony Blair žarko želio uspjeh sjevernoirskog mirovnog procesa: "On je odlučio, od prvog dana u Downing Streetu, da će mu dovođenje mira u Sjevernu Irsku biti jedan od glavnih ciljeva. I na tome je i radio. Netko je rekao da je Tony Blair više vremena posvetio pitanju Sjeverne Irske nego ijednom drugom. I, na kraju, to je urodilo uspjehom. Tko si je mogao misliti da bi na istom poslu – i to, kako izgleda, u dobrom slaganju! – mogao vidjeti prilično ekstremnog čelnika Unionista Iana Paisleya i Martina McGuinnessa iz Sinn Feina."

No, Blairovo je desetljeće imalo i svojih loših trenutaka. Njegovu je vladu ocrnilo nekoliko skandala, ponajviše takozvana 'afera počasti za gotovinu'. Policija još uvijek vodi istrage o optužbama da su ljudi bliski Blairu primali velike svote novca za Laburističku stranku u zamjenu za dodjelu plemićkih titula, u Domu Lordova.

Na međunarodnom planu, Tony Blair je vodio intervencionističku politiku, šaljući britanske postrojbe u Bosnu, na Kosovo, u Sierra Leone, Afghanistan, te u Irak. Mnogi analitičari smatraju da će njegovo premijersko desetljeće ostati ponajviše obilježeno upravo njegovom odlukom da podrži invaziju na Irak koju su povele Sjedinjene Države, udruženom s nepokolebljivom podrškom predsjedniku Bushu. Podrškom koja mu je – barem u nekim krugovima - priskrbila nadimak 'Bushova pudlica'.

Jedan od biografa Tonyja Blaira, John Rentoul, smatra da su premijerovi problemi počeli već 11. rujna 2001, na dan terorističkih napada na Sjedinjene Države. Blair je tada rekao rekao da će Britanija stajati 'rame uz rame' s Amerikom.

"Kada je rekao da će stajati 'rame uz rame' s Amerikom, on je to zaista i mislio, dok smo svi mi ostali pljeskali i odobravali, ali uz izvjesne ograde oko uvjeta pod kojima bi Sjedinjenim Državama trebali pružili takvu podršku. Njegovo opravdavanje rata u Iraku, činjenica da nije želio osuditi stvari poput Guantanama i Abu Ghraiba - sigurno su još pogoršale njegovu reputaciju. No, najveći mu je problem bio što je polovica njegove stranke u parlamentu glasala protiv rata u Iraku, i od tada se njima oko toga sukobljavao" - objašnjava John Rentoul.

Mnogi analitičari vjeruju da je reputaciji Tonyja Blaira najviše naštetio – i zasjenio njegove uspjehe – upravo rat u Iraku. Da nije bilo Iraka, Tony Blair bi vjerojatno još uvijek bio premijer i vodio bi svoju stranku na još jednim općim izborima, koji trebaju biti održani do svibnja 2010.

XS
SM
MD
LG