Prošlomjesečno masovno ubojstvo na sveučilištu Virginija Tech šokiralo je i Ameriku i svijet. No, u tjednima nakon tog tragičnog događaja razmjerno se rijetko čuo prijedlog da se treba ukinuti pravo građana da posjeduju osobno naoružanje. Zašto je to tako – i zbog čega je Amerika u tom smislu jedinstvena među zemljama svijeta?
Za američke građane vjerojatno najvažniji dio ustava je Povelja o pravima koja se sastoji od deset ustavnih amandmana. Njihova svrha je zaštititi prava građana od – kako se to krajem 18. stoljeća govorilo – opasnosti da vlast postane 'tiranska'. Sadržaj amandmana se – u skladu s anglosaksonskim običajnim pravom – kontinuirano prilagođava sadašnjem društvenom trenutku zemlje.
Prvi amandman na ustav jamči slobodu govora. Drugi amandman na američki ustav štiti pravo građana da posjeduje oružje. O ovom se pravu često debatira – pogotovo nakon tragičnih događaja poput masakra na sveučilištu Virginija Tech. Koliko god šokantan, ovaj događaj nije doveo do glasnog zahtjeva javnosti da se pravo na posjedovanje oružja ograničili ili potpuno ukine.
Povjesničari tvrde da je oružje – u zemlji koja je nastala na granici nepregledne divljine – uvijek bilo važno. Osim toga, utemeljitelji američke republike bojali su se da bi takozvana 'stajaća' vojska mogla ugroziti demokraciju, te su željeli stvoriti i paralelnu građansku miliciju. Odvjetnik Stephen Halbrook, jedan od najprominetnijih stručnjaka za područje Drugog amandmana, kaže: "Pitanje nikad nije bilo – 'hoće li ljudi biti naoružani'. Glavno je pitanje glasilo – 'tko će biti naoružan'?"
Stephen Halbrook kaže da su utemeljitelji Sjedinjenih Država pri pisanju ustava bili inspirirani čitavim spektrom ideja – od antičke Grčke i Rima, preko renesanse pa do tada suvremenih engleskih filozofa. "Najveća se debata vodila između pristaša Platona i Aristotela. Platon je svoju 'idealnu državu' zamislio s 'kraljem-filozofom' na vrhu. Kasta ispod njega su vojnici, koji izvršavaju što on kaže. Ispod te kategorije – običan narod, o kojem Platon nije imao baš osobito mišljenje. Platonovim idejama suprotstavljene su Aristotelove - građanstvo sudjeluje u političkom životu. Ono je također i naoružano" - objašnja Halbrook.
Autorima ustava očito je bila bliže Aristotelova koncepcija. No, drugi povjesničari naglašavaju da u debati o pravima građana, pravo na posjedovanje oružja nije bilo jedno od najvažnijih.
"Često se zaboravlja činjenica da drugi amandman – odnosno pravo građana da posjeduje oružje – predstavlja ogroman teret za cijelo društvo" - kaže Saul Cornell, profesor povijesti na Sveučilištu Ohio State. On smatra da se drugi amandman više odnosi na sposobnost države da organizira nacionalnu obranu, a ne toliko na pravo pojedinca da posjeduje osobno naoružanje: "Kada bi se drugi amandman počeo tumačiti prema originalnoj intenciji autora ustava – nitko ne bi bio zadovoljan. Niti oni koji žele ograničiti pravo posjedovanja oružja, a niti oni koji žele da situacija ostane kao što je sada. Jer, prvotni smisao ovog amandmana bio je stvaranje građanske milicije, koja će braniti zemlju. Kada bi se to danas primijenilo, Amerika bi postala militarizirana zemlja, nešto poput Izraela ili Švicarske. Osim toga, trebale bi se uvesti i dodatne zakonske odredbe –recimo u vezi redovite inspekcije oružja koje je u rukama građana, ili redovite obuke u rukovanju tim oružjem. To se nikom ne bi sviđalo."
Drugi amandman američkog ustava različito se tumači. Oni koji žele da se pravo na posjedovanje osobnog naoružanja ograniči – ističu da se amandman odnosi prvenstveno na ovlasti Nacionalne garde, koje je rezervni sastav oružanih snaga. Oni pak koji smatraju da je pravo na posjedovanje osobnog naoružanja vrlo bitan aspekt američkog ustavnog poretka – ističu frazu o 'pravu na posjedovanje oružja'.
David Hardy, stručnjak za ustavno pravo, kaže da su utemeljitelji američke republike na umu imali i jedno i drugo: "Prvi saziv Kongresa, pogotovo James Madison, nastojao je u svaki amandman 'ugurati' dodatna jamstva koja se odnose na slobode i prava građana. Prvi amandman, primjerice štiti i slobodu govora, i slobodu tiska, i slobodu vjere, i slobodu udruživanja, kao i pravo na podnošenje predstavki vlastima. Sve je to 'spakirano' zajedno. Drugi amandman također ima dva, odvojena aspekta koji imaju dvije različite svrhe – jedan se odnosi na građansku miliciju, drugi se odnosi na pravo posjedovanja oružja."
Očito je da ovo pravo ima duboke korijene. Oružje je pomoglo kaubojima, traperima i naseljenicima općenito da 'pripitome' Divlji zapad. Međutim, u modernom društvu 'građanin' i 'vojnik' najčešće nisu identični – tako da pravo koje jamči Drugi amandman ustava možda izgleda arhaično, preživljeno. No, pravo na posjedovanje oružja u Americi je i dalje vrlo popularno – i političari ga vrlo nerado kritiziraju, pogotovo ne prije izbora.