Izbor Nicolasa Sarkozyja za predsjednika Francuske dodatno je izblijedio Turske nade da će postati prva zemlja s većinskim muslimanskim stanovništvom članica Europske unije. Gospodin Sarkozy je opetovano izjavljivao da Turska ne spada u Europu. Naš dopisnik razgovarao je u Ankari s turskim ministrom vanjskih poslova Abdullahom Gulom o posljedicama koje će na potencijalno tursko članstvo u Europskoj imati Sarkozyjev izbor.
Abdullah Gul je gorljivi pristaša turskog članstva u Europskoj uniji. Mnogo promatrači tvrde da je ministar vanjskih poslova bio pokretačka snaga iza niza demokratskih reformi koje su navele Europsku uniju da počne s velikim zakašnjenjem razgovore o članstvu s Turskom 2004. godine. Ti su razgovori zapali u probleme. Najneposredniji od njih su razlike između Europske unije i Turske o pitanju podijeljenog Cipra. Međutim, dublji problem predstavlja sve veće neprijateljstvo među Europljanima o mogućnosti učlanjivanja Turske. Nicolas Sarkozy u više je navrata isticao da Turska ne spada u Europu. On i njemačka kancelarka Angela Merkel pozvali su umjesto toga na "privilegirano partnerstvo" s vladom u Ankari. Ovoj percepciji svakako pridonosi i činjenica da je gospodin Sarkozy kao ministar unutarnjih poslova vrlo oštro govorio i postupao glede problema imigracije. Tijekom nereda 2005. u pariškim četvrtima gdje žive muslimani, gospodin Sarkozy je šokirao mnoge nazivajući izgrednike "klipanima" i "ološem".
Turski ministar vanjskih poslova Abdullah Gul kaže kako njegova zemlje neće nikad prihvatiti status "drugorazredne članice". S vremenom – dodaje – Sarkozy će početi cijeniti turske vrijednosti. "Kao prvo, u svakom slučaju mu čestitam. On je predsjednik Francuske. Siguran sam da će se bolje upoznati sa situacijom u Turskoj i biti je u stanju bolje procijeniti".
Cengiz Aktar je znanstvenik iz Istanbula stručnjak za europsku politiku. On je znatno pesimističniji od Abdullaha Gula i kaže kako izgledi Turske da postane članica Europske unije nisu nikad bili tanji. "Proces turskog članstva je doslovce ranjen i trebat će vremena, energije i mnogo imaginacije da on počne ponovno napredovati. U velikoj mjeri ovisi o Europskoj uniji. Bojim se, a s druge strane ne vidim kako bi novi europski stroj - Merkel i Sarkozy stroj – mogao unaprijediti taj proces, jer oni nisu sretni s izgledima da Turska postane članice i učinit će sve što mogu da to blokiraju, što već zapravo i čine".
Otežavanju turske situacije pridonosi i to što su neke zemlje – uključujući i Francusku - najavile da će pitanje turskog članstva postaviti na referendum, čak i kad pregovarački proces dođe do kraja.
Ministar Gul priznaje da će Turska morati uložiti mnogo napora da na svoju stranu pridobije javno mnijenje u Europi. Dodaje kako njegova zemlja razumije europska strahovanja o primanju u članstvo zemlje s većinskim muslimanskim stanovništvom od 72 milijuna, te da su stoga spremni na strpljivost. "Kao prvo mi ne želimo predstavljati teret Europskoj uniji. Želimo da kolač bude veći, a tek potom ćemo uzeti svoj dio. Inače nas Europljani, stanovnici zemalja članica, nikako neće htjeti vidjeti u članstvu".
Mnogi Turci ne vjeruju da će se njihova zemlja ikad priključiti Europskoj uniji. Ipak, ministar vanjskih poslova Abdulah Gul ustraje u tome da je za Tursku članstvo najbolja opcija da sazrije u demokraciju zapadnog stila. To je i razlog zašto će njegova Stranka za pravdu i razvoj provoditi kampanju na pro-europskoj platformi uoči parlamentarnih izbora zakazanih za 22. lipnja.
