Prije deset godina, 2. svibnja 1997. godine, Tony Blair je postao britanski premijer. Kako iz Londona javlja Mandy Clark, o Blairovom će uspjehu povijest uvelike suditi na temelju njegova odnosa s dvojicom američkih predsjednika, Billom Clintonom i Georgeom Bushom.
Od izborne pobjede nad konzervativcima Johna Majora, do mira u Sjevernoj Irskoj. Od Kosova, do Iraka. Od sprovoda princeze Dijane, do bombaških napada u londonskom javnom prometu. Svi su ovi događaji označili deset godina vladavine Tonyja Blaira.
1997. godine, 43-godišnji Tony Blair razlikovao se od svojih prethodnika: bio je dinamičan, moderan i efikasan. Njegovi laburisti naviještali su novi pristup ekonomiji, društvenim problemima i vanjskoj politici.
Mandat Tonyja Blaira počeo je neočekivanom krizom – tragičnom pogibijom princeze Dijane. Kraljevska je obitelj tragediju popratila šutnjom, te je Blairu preostalo da artikulira tugu koju je osjećala cijela zemlja a i svijet.
Prvi pravi Blairov politički uspjeh bio je 'uskršnji' mirovni sporazum između sjevernoirskih protestanata i katolika, 1998. Iako ne bez problema, dvije su zajednice zajedničkim snagama transformirale ovu doskora nemirnu britansku pokrajinu.
Britanski je premijer ojačao trans-atlantsku suradnju. Demokratsku stranku tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona i Blairove laburiste povezivao je zajednički, takozvani 'treći put' - kombinacija tradicionalne socijal-demokracije i tržišnog neoliberalizma.
Na svjetskoj se sceni, premijer Tony Blair pokazao kao utjecajan i snažan čimbenik u humanitarnoj krizi oko Kosova, u proljeće 1999. Uspoređujući politiku Slobodana Miloševića sa nacizmom, Blair je bio odlučan glas u međunarodnoj zajednici koji je tražio vojnu intervenciju u obrani albanskog stanovništva.
Na izborima 2001. i 2005. laburisti su pobjeđivali, no ne toliko uvjerljivo kao 1997. Urednika dnevnika Daily Mirror Kevina Maguirea to ne iznenađuje. "Prije deset godina, Blair je govorio o 'novom danu', izgledalo je kao da je sve moguće. Blair je tada imao takvu podršku da je, u političkom smislu, mogao učiniti što god mu se prohtjelo" - kaže ovaj novinar.
Situacija se potpuno promijenila 11. rujna 2001. godine, kada su teroristi al-Qaide izvršili terorističke napade na New York i Washington.
"Pravi razmjeri užasa koji se dogodio u Sjedinjenim Državama tek postaju jasni. Krvoproliće i teror koji se dogodio, te nevine žrtve koje su poginule, teško je shvatiti" - izjavio je neposredno nakon napada britanski premijer.
S predsjednikom Georgeom Bushom, premijer Blair je radio na stvaranju koalicije koja je svrgnula talibanski režim u Afganistanu, koji je pružao utočište al-Qaidi. No, sljedeći potez – invazija na Irak – bio je daleko kontroverzniji. Britanska se javnost u proljeće 2003. snažno protivila napadu na Irak, a Blair je sve češće bio opisivan kao 'Bushova pudlica'.
Popularnost mu je dodatno opala kada u Iraku nije pronađeno oružje za masovno uništavanje, koje je bilo izravan povod napadu na režim Saddama Husseina. Član uredništva konzervativnog dnevnika Daily Telegraph George Jones kaže: "Irak je trenutak kada je Blair počeo gubiti podršku i povjerenje javnosti. Da nije bilo Iraka, nema sumnje da bi Tony Blair ostao upamćen kao jedan od naših najuspješnijih premijera."
Prošle je godine Tony Blair najavio skori odlazak s dužnosti, što je otvorilo put na vrh njegovom najbližem suradniku, ali i čestom suparniku, Gordonu Brownu. Kako će povijest suditi Tonyju Blairu ostaje da se vidi, no jedno je sigurno – njegovi će premijerski mandati ostati u dubokoj sjeni iračkog rata.