Početkom ožujka, američka Nacionalna zaklada za znanost objavila je svoje dvogodišnje izvješće o napretku žena, manjina i osoba s invaliditetom na polju znanosti i tehnike. Studija pokazuje da, premda je sada više žena nego ranije i na studiju i na radnim mjestima na tim poljima, ipak ih još dijeli velika razlika u odnosu na muškarce na visoko rangiranim položajima.
Donna Dean je prva u svojoj obitelji pohađala fakultet. Inspirirana jednom svojom nastavnicom znanstvenih predmeta u gimnaziji, ona je studirala kemiju. Otkako je obranila doktorat na tom polju, 1974, Dean je radila na raznim poslovima. Bila je predavač na Sveučilištu Princeton, radila je za Saveznu upravu za kontrolu lijekova i hrane, bila viši znanstvenik savjetnik Nacionalnog instituta za zdravlje, središta američkih medicinskih istraživanja. Sada je savjetnik za pitanja znanosti u privatnoj kompaniji koja promiče interese znanstveno-istraživačkog i obrazovnog sektora.
Donna Dean je također i predsjednica Nacionalne udruge žena u znanosti, promidžbene organizacije kojoj je pristupila još kao studentica. Kako kaže, obrazovni pejsaž za žene u znanosti značajno se promijenio od njezinih fakultetskih dana: "Danas vidite puno više žena koje dobivaju diplome u znanstvenim disciplinama. Ustvari, prvih godina ovog desetljeća, u Americi je više od 50 posto diploma u znanstvenim i tehničkim strukama otišlo ženama. Prije 30 godina, bilo ih je daleko manje od 50 posto. U nekim profesijama, bilo ih je manje od 1 posto."
No, zastupljenost žena značajno varira unutar znanstvenih i tehničkih disciplina, kaže Joan Burelli, analitičarka u Nacionalnoj zakladi za znanost i autorica spomenutog izvješća: "Mnogo je žena u psihologiji, priličan broj ih je u društvenim znanostima, a isto tako i u biološkim. Približavaju se polovici u kemiji, geologiji i geodeziji, ali nisu ni blizu polovice u strojarstvu, fizici i kompjuterskim znanostima."
Joan Burelli kaže da je žena i dalje malo i na studiju kompjuterskih znanosti, premda se očekuje da će broj radnih mjesta na tom polju porasti za više od 40 posto do 2014. godine.
Ustvari, 2004. je diplome na studiju kompjuterskih znanosti dobilo jednako onoliko žena koliko i 1985, čime je njihov udio u ukupnom broju diplomiranih na tim studijima pao sa 37 na 25 posto.
Donna Dean, pak, kaže da se povećanje broja diplomiranih žena u znanstvenim i tehničkim profesijama često ne odražava u njihovom zapošljavanju. Na takvim fakultetima, kaže ona, često se na katedrama vidi tek po jedna usamljena profesorica među samim muškim kolegama. Društveni pritisak i savezni zakoni uklonili su u najvećoj mjeri spolnu diskriminaciju i seksualne pritiske s kojima su se žene nekad suočavale, no, prepreka još uvijek ima – od skrbi za djecu pa do vlastitog samopouzdanja, kaže Donna Dean.
"Žene se mnogo češće od muškaraca same uzdržavaju u vrijeme svog postidiplomskog studija i doktorata. S obzirom da ih se manje i hvali i ohrabruje u njihovoj karijeri na polju, recimo, matematike ili znanosti, one češće imaju manje samopouzdanja od svojih muških kolega," kaže Donna Dean, ističući da Sjedinjene države moraju kultivirati znanstvene i tehničke talente svoh svojih građana.
Ona poziva na veće vladina izdvajanja za visoko obrazovanje, te za mentorske programe za žene. Nema nikakvog raskoraka između toga da se bude žena i majka i da se bude znanstvenica, kaže Dean.