Svi mi, u cijelom svijetu, plaćamo poreze. I voljeli bismo da vlade naše teško zarađene novce korisnije i pametnije troše. Voljeli bismo da budu eliminirani rasipavanje, neučinkovitost, loše gospodarenje… Upravo to je misija jedne američke organizacije.
“Eliminirati rasipavanje novca, prevare, zloupotrebe i loše upravljanje u saveznoj vladi,” s tim je ciljem, g. 1984., osnovana privatna, nestranačka, neprofitna organizacija pod imenom Citizens Against Government Waste (CAGW), Građani protiv rastrošnosti vlade.
Ideja je, zapravo, potekla od predsjednika Reagana, koji je, sa sličnom zadaćom, utemeljio Grace Commission i na čelo te komisije postavio bivšeg industrijalista, demokrata, koji je ranije, u Kennedyjevoj administraciji, bio na čelu jednog odbora u Ministarstvu gospodarstva, Petera Gracea. Na kraju ručka, upriličenog 1982. godine, u Bijeloj kući, kako bi obznanio osnivanje komisije, predsjednik Reagan je rekao: “Jedan problem se vuče već 40 godina, moramo za njega naći rješenja. Nisam vam htio kvariti apetit pa sam čekao, da vam ovo kažem, do kraja ručka.
Dok smo mi, ovih sat vremena, jeli i čavrljali, vlada je potrošila 83 milijuna dolara. Usput da još kažem – to uključuje i cijenu ovog ručka. Milton Friedman je bio u pravu kad je rekao da besplatan ručak ne postoji!... U odabiru ljudi, za ovu komisiju, bilo nam je svejedno jesu li oni demokrati ili republikanci. Odabrali smo najbolje koje smo mogli naći. Ponovit ću riječi koje sam izrekao kad sam prije tjedan dana imenovao Petera Gracea: Budite hrabri i neustrašivi. Želimo da vaša ekipa radi kao neumorni krvni tragači. Poduzmite sve i sva kako bi se neučinkovitost iskorijenila i s njom razbacivanje poreznim dolarima.”
Uz Petera Gracea, predsjednik Reagan je na čelo postavio još i kolumnista Jacka Andersona, dobro poznatog već po njegovim križarskim ratovima protiv korupcije i s reputacijom “najopasnijeg čovjeka u Americi,” prema riječima Henryja Kissingera. Andersona općenito smatraju jednim od začetnika suvremenog “istražnog novinarstva.”
Grace i Anderson će, dvije godine kasnije, osnovati Citizens Against Government Waste.
“Imali smo prilično uspjeha, uštedjeli, u protekle 23 godine, gotovo 900 milijardi dolara. I, diljem zemlje, stekli više od milijun i dvjesto tisuća članova i pristaša, među njima su korporacije i razne druge organizacije, ali 75% podrške dolazi od pojedinaca-poreznih obveznika,” kaže Thomas Schatz, sadašnji predsjednik organizacije Građani protiv rastrošnosti vlade, čije sjedište se i nalazi ovdje, u glavnom gradu Sjedinjenih Država.
“Kad smo počeli, o rasipnom trošenju u Washingtonu čulo se samo povremeno i od tek nekoliko glasova. Sada ima skupina, sličnih našoj, više nego ikada. Ali još uvijek nas brojem daleko nadmašuju oni koji vole trošiti naš novac. Postigli smo ipak to da Amerikanci budu svjesniji kako se, i gdje, njihov novac troši i o korupciji u saveznoj vladi,” kaže Schatz.
Kako organizacija funkcionira, kako saznaje tko naše teško zarađene dolare rasipa? “Saznajemo iz raznih izvora…od medija, prijatelja na Capitol Hillu…[Imate prijatelja na Capitol Hillu?!]…Ima ih, da, ali ne puno…Većina ljudi ne voli kad ih se kritizira, ali vole trošiti naš novac, no ima i onih, u Kongresu, koji istinski mare kako se ti novci troše. Općenito, međutim, ne bi se moglo reći da nas jako vole,” kaže Schatz.
S dobijenim informacijama, organizacija odlazi pred medije - radio, TV, novine… i pred kongresnike, neke od saveznih agencija ili neko od Ministarstava, ali izdaje i vlastite publikacije i na svom web siteu - www.cagw.org - održava i ažurira redovite stranice i kategorije, neke pod malo neobičnim imenima – Pig Book, Porker of the Month, Porker of the Month Hall of Shame, King of Pork…sve se vrti oko riječi “svinja” ili “svinjetina,” od kolokvijalnog engleskog izraza pork-barrel, u značenju: savezna, ili državna, sredstva za javne radove (upotrebljena u političke svrhe), ukratko - “političke investicije.”
Jack Anderson, dobitnik Pulitzerove nagrade za novinarstvo, naučio nas je i kako komunicirati s prosječnim građanima, kaže Tom Schatz. “Uvijek nam je govorio: 'Dostavljač mlijeka u Kansas Cityju će to čitati, moramo mu informaciju prenijeti na način koji će on razumijeti.'" To znači, složeni jezik zakonodavstva i razne načine trošenja novca u Washingtonu prenijeti drugima jednostavno i jasno, jezikom naroda.
“Ne pobjeđujemo često,” kaže Tom Schatz, i dodaje: “Kad bi nam to češće polazilo za rukom, svi bi mi, u Sjedinjenim Državama, imali više novaca u našim džepovima. Ali tendencija većine članova Kongresa je – da troše. Za nas to znači – teška bitka svakog dana. Naš proračun je mali, naše se osoblje sastoji od samo 15 ljudi, ponekad radimo u koalicijama s drugim organizacijama, ali u Washingtonu je,” podsjeća on, “i preko 30.000 lobista! Nema u tome ništa lošega, svi imaju pravo podnositi peticije vladi, ne čine oni ništa krivo, ali vrlo su fokusirani, na vrlo specifična područja trošenja i na raspolaganju imaju, za specijalne projekte, milijune dolara.”
Da imaju veći broj uposlenika, u CAGW, mogli bi se pozabaviti većim brojem pitanja, ali organizacija sebe vidi kao zagovaračku skupinu – prima informacije, ispituje kako se novci troše i to proslijeđuje američkom narodu i Kongresu. Surađuje s Bijelom kućom i nekim agencijama. Jer, sve je to, kaže Thomas Schatz, stvar upravljanja, stvar vodstva.
“Kritike,” dodaje Tom Schatz, “uglavnom dolaze od onih u Kongresu, i drugdje, koji žele trošiti naše novce… Kad nas počnu zvati raznim i pogrdnim imenima, znamo da im nije svejedno, znamo da nas čuju, ali se, naravno, ne slažu.”
Evo nekoliko komentara, dobrih, loših i ružnih, na račun organizacije Građani protiv rastrošnosti vlade i njenog rada. Senator iz Aljaske, Todd Stevens: “Nisu ništa drugo nego hrpa psihopata.” Senator Trent Lott, iz Mississippija: “Znate što im ja imam za reći? Neka idu….”, ipak, nije završio rečenicu. Gradonačelnik Stamforda, u Connecticutu, Dannel Malloy, kad je zbog svog trošenja dospio u prošlogodišnju Pig Book: "Od onoga što sam do sada o njima čuo – oni su ti koji troše, previše papira.”
Washington Post, međutim, organizaciju zove “vodećim protivnikom političkih investicija,” a njeno godišnje izvješće Pig Book “štivom koje koriste mediji diljem svijeta, da bi se rugali saveznim sredstvima namijenjenim posebnim interesima.”
Newsweek godišnje izvješće naziva “katalogom vladinih ekscesa.” Kansas City Star: “Pig Book udara jednako i po republikancima i po demokratima.” Amarillo Globe: "Organizacija pomno prati rasipničke navike novca gladnih zakonodavaca i drži ih odgovornima.”
Senator McCain, iz Arizone, za Pig Book je rekao: "Trebao bi je čitati svaki građanin Amerike. Ono što organizacija radi, po mojem je mišljenju od najvećeg značaja. Jedino otkrivanjem i iznošenjem konkretnih primjera moguće je zaustaviti, u Washingtonu, takav način poslovanja.”
Pig Book je istinski exposé blatantnih i neodgovornih pork-barrel projekata, pokušaja vladinog trošenja poreznih dolara, koji ponekad podsjećaju na “trošenje pijanog mornara za kratkog dopusta.”
Tom Schatz daje primjere Aljaskinog senatora Stevensa i njenog guvernera Franka Murkowskog, za podršku izgradnji “mosta koji ne vodi nikuda” i traženje, za njegovu izgradnju, dvije milijarde dolara; pa projekt da Iowa dobije prašumu na zatvorenom, za 50 milijuna dolara; ili, za 90 milijuna dolara, projekt proučavanja jedne vrste crva kojeg odavno već nema na američkim farmama. Sve su to stavke, specijalni projekti, koji se nekom zakonskom prijedlogu “prišiju” u zadnji čas, s obrazloženjem da su jako važni.
“Naš je posao,” kaže Tom Schatz, “istaknuti da su to učinili bez kongresnih saslušavanja i raspri, bez natječaja, bez predsjednikova zahtjeva… sve u svemu, postoji sedam kriterija prema kojima određujemo da će to služiti samo lokalnim ili posebnim interesima… drugim riječima, da su to učinili samo kako bi bolje izgledali doma, kod svojih birača.”
Dubioznu titulu “Porker of the Month”, koju organizacija dodjeljuje zakonodavcima, vladinim dužnosnicima i političkim kandidatima koji otvoreno zanemaruju interese poreznih obveznika, puno je puta ponio Robert Byrd, senator iz West Virginije. On je naš dugogodišnji King of Pork, - kaže predsjednik organizacije Tom Schatz -, jedan od onih koji najviše troše na specijalne pork-barrel projekte…
Kakva je ova godina, barem do sada? “Well…demokrati opet vode…puno se našeg novca troši. Bit ćemo vrlo, vrlo zauzeti… U novi je proračun, za 2008. godinu, uključeno puno izdataka… tu je financiranje rata u Iraku i Afganistanu i bez ozbira što ljudi mislili i što osjećali, za to još uvijek treba platiti, ali Kongres je već iskoristio priliku da doda mnoge potpuno nepovezane stavke, oko 20 milijardi dolara više nego što je predsjednik tražio, za projekte koji nemaju nikakve veze s ratom… Vidjet ćemo, čini mi se – posla će biti puno.”
Postoje slične organizacije, dodaje, i u nekim drugim zemljama – u Francuskoj, u Velikoj Britaniji, postoji i skupina pod imenom Citizens Council Against Government Waste u Južnoj Koreji; u Evropi postoji European Resource Bank, okuplja pojedince i organizacije koji rade na sličnim pitanjima.
“S nekim smo zemljama već surađivali, svaka je dobrodošla, svaka se može poslužiti našim resursima, mnogima smo i pomogli da razviju slične organizacije diljem svijeta."
"Mislim da je važno držati izabrane dužnosnike odgovornima. Postavljati im pitanja, tražiti od njih odgovore, to su vam dužni, birali ste ih, provjeravajte kako rade, za to postoje razni načini – preko lokalne organizacije kojoj pripadate, pisanjem urednicima listova, itd., dajte im bolje ideje ako ih imate. Tako ćete im dati do znanja da ih netko prati i nadzire," kaže Schatz.
On ističe: "U Sjedinjenim Državama, svatko ima pravo podnijeti peticiju vladi radi ispravljanja nepravdi, prema prvom Amandmanu na Ustav Sjedinjenih Američkih Država… sloboda govora i tiska…. Ljudi imaju pravo kontaktirati zakonodavce i dati im do znanja što ne valja. Danas je toliko informacija na raspolaganju, ljude je ponekad teško usmjeriti, navesti ih da se fokusiraju na ovu aktivnost, Washington im se čini tako daleko, više ih zanima što se zbiva lokalno. Mi se trudimo da im olakšamo, preko nas mogu saznati što se događa, lako i brzo."
Prirodna je ljudska tendencija da svatko prvo sebi napravi bolje. Ponekad, kad je to s tuđim novcem, i nitko ne gleda, mogli bi doći u iskušenje, istaknuo je, na kraju razgovora, Thomas Schatz, predsjednik washingtonske organizacije Citizens Against Government Waste.