Linkovi

“Young man with the horn,” Bix Beiderbecke


“Cuti ga po prvi put, bilo je isto kao i probuditi se u prvo proljetno jutro,” rijeci glazbenog kriticara New York Timesa Nata Hentoffa.

Povjesnicar jazza, autor i novinar Chip Deffaa:”Oni najbolji od njegovih soloa, bili su apsolutno savrseni. Bolje od njih nije bilo moguce ni zamisliti.”

Fred Turner, nedavno u jednom clanku, za casopis Smithsonian:”Za svoje je kratke karijere postao jedna od istinskih senzacija, nezaboravan za svakoga tko ga je ikad cuo.”

Gitarist Eddie Condon za njegovu je trubu rekao da zvuci kao djevojka kad kaze “Da”.

Leon Bix Beiderbecke mnoge je na takve i slicne izjave inspirirao. Jer na kornetu je bio istinski majstor, mnogi ga stavljaju odmah iza Louisa Armstronga.

Kad je ocu Bismarcku, imucnom trgovcu, i majci Agathi, kceri kapetana rijecnog parobroda na Missisippiju, rekao da jazz kani svirati, bilo je to za njih kao da su sina vragu u ruke predali. Glazbu su, istina, oboje voljeli, ali klasicnu, a Bix bi, kako je bratu jednom pisao, “u pakao i otisao samo da bi jazz slusao.”

Beiderbecke se rodio 1903. godine, u mjestu Davenport, u saveznoj drzavi Iowa. Svakog lipnja, Davenport odrzava festival u spomen Bixa Beiderbeckea; po petnaest tisuca “Bixofila,” iz Amerike i svijeta, okupi se u Davenportu u slavu Bixovog glazbenog genija.

Bixov kratki i tragicni zivot uveliko je doprinio radjanju njegove posthumne legende. Kao i roman Dorothy Baker - “Young Man With the Horn,” Mladic s trubom - inspiriran Bixovim zivotom. U filmskoj verziji romana, iz 1950., gledali smo, u glavnoj ulozi, Kirka Douglasa. Cjelovecernji film o Beiderbecku snimljen je i 1990. godine, a 1994. i jedan dokumentarni.

Sto je to sto i danasnjeg slusatelja Beiderbeckeu privlaci? Ono isto sto je i njegovog suvremenika – zvuk njegovog korneta, istovremeno i snazan i njezan. I njegove improvizacije – glatke i sigurne. Delikatnost njegove fraze i njegovo nijansiranje.

Bixova emocionalna i tehnicka paleta zaostajala je za onom Louisa Armstronga; virtuoz, kao Armstrong, Bix nije bio, ali njegov zvuk, i misao koja je iza tog zvuka stajala, ucinili su od Bixa Beiderbecka jednog od najvecih jazz-solista.

Bio je Bix i osjecajni pijanist i skladatelj (njegove klavirske kompozicije bile su pod velikim utjecajem Claudea Debussyja, iako je note sam jedva citao, drugi ih je zapisivati morao), ali slavu je kao kornetist stekao i slavan do danas ostao.

Tragicna prica tog sramezljivog i povucenog, samoukog kornetista, ciji genij je bio priznat jos za njegovih djecjih godina, i cija je prerana smrt, 1931., u 28. godini zivota, bila rezultat kombinacije alkohola i upale pluca, duboko je ukorijenjena u folkloru jazza. Mitovi se mnoze oko Bixovog imena. Buduci da je cesto znao svoj kornet nositi u navlaci od samta, rodila se prica da je kornet, zapravo, uvijek nosio u vrecici od smedjeg papira kako bi u njoj mogao prikriti i bocu dzina.

I o Bixovom alkoholizmu ispredene su razne price. Prema jednoj verziji, i umro je zbog prekomjernog uzivanja dzina. Naravno, i zena cija reputacija je bila sumnjiva. Prema drugoj, pio je, jer je, kao glazbenik, duboko nesretan bio. Bix je, naime, da bi za zivot zaradio, morao svirati s ugodnim, skladnim orkestrima, oput onoga Paula Whitemana, dok je ono za cim je svom svojom dusom ceznuo bilo - prepustiti se improvizacijama. I sto je, kao umjetnik, nesretniji bivao, to se sve vise alkoholu predavao, dok na koncu, sam sebe nije i unistio.

Bix je dixieland jazz jos kao mali slusao, s brodova koji su uz Mississippi, na kojemu se Davenport i nalazi, iz New Orleansa i St. Louisa i Memphisa stizali. Sasvim sigurno je na nekom od tih rijecnih brodova cuo i Louisa Armstronga. Cuo je tako i bjelackog trubaca Emmetta Hardyja cije sviranje je takodjer utjecalo na Bixa. Godine 1923., Beiderbecke je i sam poceo nastupati, kao solist Wolverinesa. S njima je i do New Yorka stigao. Dvije godine kasnije, u Chicagu se obreo, gdje je s Kingom Oliverom poceo svirati, a potom i svoju suradnju sa saksofonistom Frankijem Trumbauerom i njegovim orkestrom zapoceo. I sa Jackom Teagardenom je svirao, a onda, 1928., pridruzio se orkestru Paula Whitemana. Nastupao je s njim koliko je mogao, jer alkohol ga je vec bio ozbiljno naceo. Samo tri godine kasnije, Bix Beiderbecke je i umro, u domu svojih roditelja, u Davenportu. Karijera jednog sjajnog glazbenika naglo je, tragicno i prerano zavrsila. Ostalo je iza njega nekih 250 snimki.

Ali Beiderbeckeovo mjesto vec je bilo odredjeno. Inspirirao je mnoge, na mnoge glazbenike je utjecao. Pokazao je bjelackim glazbenicima da i oni mogu dati znacajan doprinos jazzu. Ono sto je, s prijateljem, saksofonistom Trumbauerom zapoceo, preuzeli su poslije i nastavili i Bobby Hackett i Lester Young i Charlie Parker i Miles Davis…i mnogi drugi, danasnji jazz-glazbenici.

Bix je vjerojatno bio prvi bjelacki glazbenik kojemu su se divili crnacki i duboko ga stovali. Iako je Bixova najslavnija skladba ona pod naslovom “In a Mist,” glazbenici poput Rexa Stewarta i brojnih drugih vjerno su, notu po notu, imitirali onaj njegov najslavniji solo, u “Singing the Blues,” s orkestrom Frankijea Trumbauera. Ucili su ga svirati bas onako kako je to Bix cinio!

XS
SM
MD
LG