Linkovi

West, novi album Lucinde Williams


Kantautorica Lucinda Williams izdala je, proteklog tjedna, svoj novi, osmi po redu studijski album, pod naslovom West. Dugo ocekivani (od njenog zadnjeg World Without Tears prosle su tri godine), album West je donio i iznenadjenje i razocaranje….

Nakon ogromnog uspjeha njenog alt-country albuma iz 1998. godine – Car Wheel On a Gravel Road – njeni strastveni ljubitelji ocekivali su od Lucinde da ostane u zanru, ali Lucinda se vec neko vrijeme polako udaljava od spoja countryja, bluesa i roots rocka i albumom West stigla je do jedne nove tocke, do jednog novog umjetnickog odredista, definitivno se udaljila od albuma koju je definirao i proslavio, koji joj je Grammyja donio, albuma koji su casopisi Rolling Stone i Spin proglasili jednim od najboljih albuma 90-ih godina. Lucindino udaljavanje od tog albuma ne svidja se svima. Vec sam njegov naslov – West – odrazava promjenu u njenom zivotu; Lucinda Williams, rodom iz Mississippija, preselila je u Los Angeles, iz Nashvillea. Na njenom najnovijem albumu nista, ni izdaleka, ne zvuci kao country, nigdje nema prizvuka Juga.

Dok jedni smatraju da smo dobili jos jedan bezvremeni klasik, da je West savrsen, da je to, mozda, najbolji do sada Lucindin album, svakako glazbeno najpustolovniji, a poetski najnadahnutiji, da ta 54-godisnja kci dobro poznatog americkog pjesnika Millera Williamsa nastavlja u blistavom novom smjeru… drugi smatraju da je album bez topline i sarma, da se Lucinda gubi i luta, da su kotaci automobila (aluzija na onaj njen album koji ju je proslavio, prije osam-devet godina) zapeli, da se ne micu s mjesta, da se ponavlja, da je album niz bezoblicnih, amorfnih meditacija, da je kci pjesnika odustala slijediti ocevim stopama, te da bi se zbog tekstova mnogih pjesama na ovom albumu trebali ugristi za jezik oni koji su Lucindu proglasili “najboljim americkim piscem pjesama,” kao casopis Time, primjerice…..

Veci dio materijala na albumu inspiriran je smrcu Lucindine majke i prekidom jedne burne ljubavne veze. Gubitak i samoca, u srzi su ovog albuma.

Na websiteu etikete Lost Highways, pod kojom je izdan album West, Lucinda i kaze: Pjesme su to iz jednog poglavlja mog zivota… U profesionalnom smislu, za mene kao pisca i skladatelja, vjerojatno i najplodnijeg razdoblja mog zivota. Mnoge sam promjene dozivjela – umrla je moja majka, jedna intimna veza vrlo je nesretno zavrsila – stoga u pjesmama i puno boli i emocija, ali album pogledom u buducnost zavrsava.”

U znanom njujorskom producentu Halu Willneru (radio je s Marianne Faithfull, Lou Reedom, Elvisom Costellom, poznat je po koncept-albumima u spomen Theloniousu Monku, Kurtu Weillu..) Lucinda je nasla sigurnog i mudrog partnera. Willner njen glas drzi u prvom redu i u sredistu svega, ali je okupio i elitnu i eklekticnu skupinu glazbenika, medju njima gitarista Billa Frisella, klavijaturista Bob Burgera, bubnjara Jima Keltnera, Lucindinog dugogodisnjeg gitarista Douga Pettibonea, dugogodisnjeg Dylanovog basista Tonyja Garniera…vrhunska postava glazbenika, najbolja s kojom je Lucinda ikada do sada radila. Ali iako vrhunska, ona nikada ne pokusava zasjeniti onaj Lucindin dobro poznati glas, grub i istrosen na rubovima, iz kojega se izljeva sva bol i sva tuga ovoga svijeta.

U nastojanju da stvori bogatu zvucnu tapiseriju, Willner je slozio elegantne, suptilne i domisljate aranzmane, pune neocekivanih zaokreta i pomaka u sastavu, bojama i raspolozenjima. Ima puno vise violine i Hammond orgulja i Wurlitzera nego pedal-steel gitare ili guslaca, ali netaknut ostaje Lucindin glas, zvucni ekvivalent njenih jos svijezih i vidljivih oziljaka.

Lucindine su pjesme oduvijek bile duboko ispovjednog karaktera pa tako i u ovima, na albumu West, Lucinda Williams otvara srce, otkriva sve svoje jade. No, cijeli je album i jedan dugi, katarzican uzdah olaksanja. Mozda signalizira zavrsetak puta zapocetog albumom Essence, prije sest godina.

Tko zna, mozda ce je upravo ovaj album i “osloboditi”. “Od vremena Car Wheelsa,” izjavila je Lucinda, “mucila sam se, sto dalje ciniti, u kojem smjeru poci, taj me je album definirao, sve sto sam poslije radila s tim se albumom usporedjivalo….Nemoguce je uvijek i svagdje zadovoljiti svakoga.”

XS
SM
MD
LG