Dnevnik Christian Science Monitor piše o nekim od zakonodavnih prioriteta Demokratske stranke, kada ona za tjedan dana i službeno postane većinska stranka u Kongresu Sjedinjenih Država. Dnevni je red novog saziva Kongresa vrlo ambiciozan. Neke se mjere svode na ovo načelo: 'nagradi svoje prijatelje, kazni neprijatelje'.
Naime – piše dnevnik iz Bostona – kada su 1994. republikanci postali većina u Kongresu jedan od prvih zakonodavnih ciljeva bio je ograničiti vrijednost odštetnih zahtjeva u parnicama protiv velikih korporacija. Tom mjerom su republikanci nanijeli udarac odvjetnicima koji vode takve parnice, a koji su - uz sindikate i Hollywood - financijska baza Demokratske stranke.
Demokratska stranka će u siječnju učiniti isto: najavljuju se zakoni koji će štetiti 'prijateljima' Republikanske stranke - farmaceutskoj industriji, naftnoj industriji te firmama koje posluju s ministarstvom obrane.
Christian Science Monitor piše da demokrati planiraju snižavanje cijena lijekova koje umirovljenici dobivaju putem državnog zdravstvenog osiguranja. Također se planira smanjenje državnih subvencija za naftne kompanije. A najavljuju se i kongresne istrage navodnih pronevjera i korupcije u obrambenom sektoru, za što su možda odgovorne neke privatne tvrtke koje posluju s Pentagonom – piše Christian Science Monitor.
******
Dnevnik International Herald Tribune piše o knjizi francuskog diplomata Frederica Martela 'Kultura u Americi' o kojoj se u Francuskoj ovih dana dosta govori. Martel je bio francuski kulturni ataše u Bostonu. Knjiga je zapravo više propitivanje francuskih klišea o Americi – piše International Herald Tribune.
'Od drugog svjetskog rata, Francuze iritira i šokira činjenica što je američka kultura popularna i u njihovoj zemlji a i u cijelom svijetu. Jedina im je utjeha uvjerenje da je francuska kultura superiornija bilo čemu što nude Disney i Hollywood' – piše ovaj američki dnevnik koji se istovremeno tiska u New Yorku i Parizu.
Frederic Martel piše da je 'nemoguće uspoređivati jedan čitav vrlo decentralizirani kontinent s – u usporedbi s Amerikom - malom ali vrlo centraliziranom zemljom, Francuskom'. Iako Amerika nema ministarstvo kulture, klasična se kultura prilično izdašno financira iz privatnih fondova: od samih građana, ne-profitnih organizacija, sveučilišta pa do korporacija. Vladina podrška takvoj 'kulturnoj filantropiji ipak postoji – jer se takve donacije mogu otpisati od poreza' – piše Frederic Martel.
Ovog je francuskog diplomata u Americi najviše impresionirao kulturni pluralizam, mnogo izraženiji nego u Francuskoj – gdje 'kulturnu politiku određuje isključivo uska elita'.
