Sinoć, u američkom Državnom tajništvu, formalno su uručene godišnje nagrade Kennedy Centra, jedno od najviših priznanja u svijetu umjetnosti, skupini od pet umjetnika za njihov životni doprinos kulturi Sjedinjenih Država. Nagrada se ove godine dodjeljuje po 29. puta.
Danas, u velikoj koncertnoj dvorani Centra, bit će održana svečanost u čast dobitnika, uz nazočnost predsjednika Georgea Busha i prve dame Laure Bush kao i umjetnika iz cijeloga svijeta.
U objavi imena dobitnika, predsjednik Kennedy Centra Stephen Schwarzman rekao je: “Nagradu ove godine prima pet izvanrednih medjunarodnih umjetnika čiji je ogroman doprinos na području njihovog djelovanja utjecao na kulturu i Sjedinjenih Država i cijeloga svijeta. Za seizmičke promjene u našem glazbenom teatru,” dodao je Schwarzman, “nagrada se dodjeljuje Andrewu Lloydu Webberu, danas najpopularnijem kazališnom skladatelju u svijetu; ravnatelju Zubinu Mehti čija umjetnost i predanost glazbi čine od njega svjetsko blago; Dolly Parton, istinskoj ambasadorici countryja u svijetu; Smokeyju Robinsonu, čija su pjesma i glas bili soundtrack života cijeloj jednoj generaciji Amerikanaca; i Stevenu Spielbergu, jednom od najuspješnijih i najvrsnijih filmskih redatelja.”
Autor glazbe za 17 musicala, dobitnik već sedam kazališnih nagrada Tony, tri Grammyja, jednog Oscara, jednog Zlatnog globusa i mnoštva drugih, američkih i britanskih, nagrada i priznanja, 58-godišnji Andrew Lloyd Webber, rodjen u Londonu, odgovoran je i za dva najduže prikazivana showa na daskama Broadwaya – Mačke i Fantom opere. Rodjen u glazbenoj obitelji, Webber je upisao studij povijesti, na Oxfordu, ali ubrzo ga je privukla glazba.
Zajedno s Timom Riceom, a i nekoliko drugih suradnika, Webber je napisao stvari koje su odavno ušle u povijest glazbe – uz dvije već spomenute, i rock-opere Isus Krist Superstar, Joseph and the Amazing Technicolor Dreamcoat, Sunset Boulevard, Evita... Sve nezaboravni musicali, čije melodije su dobro poznate ljubiteljima glazbe diljem svijeta.
“Niti jedna kazališna ličnost zadnjih 20 godina,” pisao je David Richards, u New York Timesu, “nije tako konzistentno djelovala na ukus publike kao što je Andrew Lloyd Webber, ne samo na ukus američke ili britanske publike, već cijeloga svijeta.”
I Zubin Mehta, rodjen u Mumbaiju, negdašnjem Bombayu, prije 70 godina, mislio je da će krenuti putem jedne druge karijere – upisao je studij medicine. Odrastavši uz oca violinista i ravnatelja orkestra, i kod Zubina Mehte je na koncu glazba prevagnula. Studij je nastavio na Glazbenoj akademiji u Beču, kod Hansa Swarowskoga.
S 25 godina, postao je najmladji ravnatelj jednog američkog orkestra – Los Angeles Philharmonic. Trinaest godina provest će i na čelu New York Philharmonic, najstarijeg orkestra u Sjedinjenim Državama. G. 1969, imenovan je glazbenim savjetnikom Izraelske filharmonije s kojom je nastupio više od 2.000 puta.
“Bilo tko tko je radio i posvetio 30 godina života umjetnosti u Sjedinjenim Državama,” rekao je maestro Mehta kad je saznao da je jedan od ovogodišnjih dobitnika, “vrlo dobro zna kakvu ogromnu čast predstavlja nagrada Kennedy Centra. Skromno je i ponizno primam i ponosan sam što se nalazim u društvu vodećih svjetskih umjetnika kojima se i ja divim cijelog života.”
Jedan od njih je i 59-godišnji Steven Spielberg, šest puta nominiran za Oscara, dva puta pobjednik, u kategoriji za najboljeg filmskog redatelja, za filmove Schindlerova lista i Spašavanje redova Ryana. Ali i oni koji su prošli bez Oscara jednako su poznati i dragi svjetskoj publici – Ralje, Boja purpura, tri o Indiana Jonesu, E.T., Vanzemaljac, Jurski Park, Bliski susreti treće vrste, Minhen ... Indiana Jones filmovi bili su prekretnica akcijskim filmovima; Jurski park postavio je nove standarde na polju vizualnih efekata; Schindlerovu listu Američki je filmski institut proglasio jednim od deset najboljih filmova svih vremena.
Film je životna strast Stevena Spielberga. Njihov ogroman financijski uspjeh Spielberg, zabavljač, umjetnik i humanist, široke ruke dijeli s ustanovama i organizacijama koje pomažu bolesnoj djeci i žrtvama holokausta.
William “Smokey” Robinson, pjevač, skladatelj, producent, rodjen je u Detroitu prije 66 godina, nadimak “Smokey” dobio je zbog svoje ljubavi prema westernima, sa 15 godina osnovao je svoju doo-wop grupu koja će nesto kasnije dobiti ime The Miracles i uskoro će Smokey and The Miracles odrediti rani zvuk i dati hitove etiketi Berryja Gordyja – Motown Records. Miracles su bili most izmedju dva svijeta – doo-wopa i soula i onda utemeljili zvuk za cijelu jednu generaciju Amerikanaca. “Pjevač pjevača, pjesnik pjesnika, duša Motowna...”, Smokey Robinson, primljen u Rock and Roll Hall of Fame još 1988. godine, dao je impresivan niz hitova koji su transformirali i definirali američku glazbu, nadilazeći granice i popa i soula i ritam-i-bluesa i rock-and-rolla.
Najvećeg predstavnika, možda, jedinstvenog američkog zvuka – countryja, šezdesetgodišnju Dolly Parton slušamo već gotovo pola stoljeća – debitirala je u nashvilskoj Grand Ole Opry kad joj je bilo samo 13 godina. Prvu nagradu Grammy dobila je još 1977. godine, slijedit će bezbroj drugih; samo tri godine kasnije, 1980., bila je nominirana i za Oscara, za onu svoju pjesmu Nine to Five, feminističku himnu, a primila je i odlične kritike za svoju glumu.
S korijenima duboko u Nashvilleu, posudjivala je od zvukova s kojima je i odrasla – bluegrass, hillbilly, honky-tonk, gospel, blues, u prvom redu - Appalachian folk-glazba. Njene pjesme, iako iz Appalachije, pričaju priče koje su po svom značenju univerzalne – o pogreškama su koje ljudi čine, ali uvijek pokušavaju ponovno i idu dalje. Ono o čemu njene pjesme govore, važno je, ali način na koji ih Dolly pjeva, ono je što od nje čini istinskog umjetnika. Njen glas kida srce, ali ne zato što je pun tuge nego zato što je pun jedne uporne, nepopustljive nade.