U 'dnevnom redu za slobodu' predsjednika Busha, ideali i stvarnost se sudaraju – piše Washington Post. Dok je američki predsjednik s govornice Ujedinjenih naroda hvalio širenje demokracije 'od Bejruta do Bagdada', tenkovi su prolazili ulicama Bangkoka, gdje je vojska svrgnula zakonski izabranog čelnika vlade Tajlanda, koji je u tom času bio u New Yorku, na zasjedanju Glavne skupštine UN-a. Odgovor Bijele kuće na ovaj državni udar vrlo je mlačan – podsjeća washingtonski list: samo blag izraz 'razočaranja' i to tek na upit novinara. Zašto: zato što je američka administracija osjećala priličnu nelagodu oko ovog svog negdašnjeg bliskog saveznika.
Sličan je slučaj i s nekim drugim ranije hvaljenim primjerima uspjeha demokracije, posebice s Ukrajinom i Kazahstanom, koje predsjednik Bush više uopće ne spominje, piše Post i dodaje: predsjednikov 'dnevni red za slobodu' inherentno je selektivan – jako mu je stalo do demokracije u Afganistanu i Iraku, ali neki drugi dijelovi svijeta nisu mu u vidokrugu. Štoviše, u slučaju Rusije i Kine, antidemokratska politika tih zemalja jedva se spominje, a ponegdje su prigrljeni i autokratski vladari zbog potreba borbe protiv terorizma – recimo u Azerbejđanu i u Etiopiji. Čak i na Srednjem Istoku – piše Washington Post – administracija vrlo nježno pogurkuje svoje saveznike, poput Egipta i Saudijske Arabije, na reforme.
U New York Timesu porazni pokazatelji o tome što američka javnost misli o svom Kongresu. Jedva sedam tjedana prije izbora za Kongres, građani u velikoj većini vrlo negativno ocjenjuju učinke svog izabranog zakonodavnog tijela. Ustvari, samo ih je 25 posto zadovoljno načinom rada Kongresa. Ostali smatraju da su članovi Kongresa previše vezani uz posebne interese, da ne razumiju potrebe i probleme prosječnih građana, da nisu postigli ništa vrijedno spomena ... većina ispitanika nije se mogla sjetiti niti jednog važnijeg zakona koji je usvojen za mandata 109. saziva Kongresa. Čak 77 posto anketiranih – uključujući i 65 posto republikanaca – smatra da većina članova Kongresa ne zaslužuje reizbor, te da treba dati priliku novim ljudima.
