Sutra je peta godišnjica terorističkih napada na New York i Washington. Američki stručnjaci analiziraju posljedice ovih napada, na domaćoj, američkoj sceni, kao i na globalnom planu.
11. rujna 2001. godine oteta su četiri putnička zrakoplova. Dva su se obrušila u nebodere Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku, treći u zgradu Ministarstva obrane – Pentagon - u predgrađu Washingtona, dok se četvrti – nakon hrabre reakcije putnika koji su pokušali savladati otmičare – srušio u jedno polje u Pennsylvaniji. U ovim koordiniranim napadima poginulo je gotovo tri tisuće ljudi.
Šokiranoj se naciji to večer obratio predsjednik George Bush. "Dragi sugrađani, ovaj planirani i smrtonosni teroristički čin predstavlja napad na naš način života, našu slobodu. Žrtve su bili putnici i ljudi koji su bili na svom radnom mjestu – uredsko osoblje, poslovni ljudi, vojnici, uposlenici države uprave. Majke i očevi, prijatelji i susjedi. Tisuće života prekinuto je na tragičan način, u ovom zločinačkom prijezira vrijednom terorističkom napadu" - rekao je te večeri, 11. rujna 2001., u televizijskom obraćanju naciji američki predsjednik.
Istraga je ukazala na činjenicu da je za napade odgovorna al-Qaida, organizacija radikalnih islamista. Svih 19 otmičara bili su državljani zemalja Srednjeg istoka, 15 od njih – državljani Saudijske Arabije.
William Cohen, bivši ministar obrane, kaže da su napadi od 11. rujna za Amerikance bili svojevrsno šokantno buđenje: "Ušli smo u razdoblje koje je obilježeno terorizmom. Kombinacija terora i moderne tehnologije rezultira prijetnjama koje do sada nisu bile niti zamislive. One su danas, međutim, dio svakodnevice. Amerika je sve donedavno uživala u iluziji da je izolirana i zaštićena – zbog dva oceana koji nas dijele od ostatka svijeta, te zbog pro-aktivne strategije naše vojske. No, očito je da smo bili uhvaćeni na spavanju, spuštenog garda."
Neposredno nakon napada na New York i Washington Amerika je bila ujedinjena – tvrdi većina stručnjaka. Mnogo se govorilo o stranačkoj suradnji i stavljanju dnevne politike u drugi plan. Međutim, nakon pet godina, suradnje između Republikanske i Demokratske stranke - o kojoj se toliko govorilo u jesen 2001. – gotovo i nema. To tvrdi Tim Roemer, član istražne komisije koja je nekoliko godina utvrđivala kako su se mogli dogoditi koordinirani teroristički napadi na dva američka grada.
"Riječ je o jednoj od velikih tragedija vezanih uz 11. rujan. Nakon tog dana, predsjednika Busha je prema tadašnjim anketama podržavalo 90 posto građana. Nije se govorilo o demokratima i republikancima. Žrtve terorista nisu imale stranački identitet. Žrtve su bile Amerikanci, i Amerika se ujedinila. Danas je to prošlost – činjenica je da naš politički sistem nikad u povijesti nije bio ovako razjedinjen. To se vidi i iz stranačkih debata a i iz političkih odluka koje se donose" - kaže Tim Roemer, koji za to krivi cijeli politički establishment: obje stranke, Kongres te izvršnu vlast, odnosno Bijelu kuću.
No, Danielle Pletka, politologinja koja radi u Institutu American Enterprise, ne vidi u žustrom stranačkom natjecanju između demokrata i republikanaca ništa loše. Ona podsjeća da je upravo stranačka konfrontacija jedna od temeljnih karakteristika američkog političkog života: "Javnost cijeni sukob na političkoj sceni. Ljudi vole čuti kvalitetnu debatu. Građani žele vidjeti oštru razliku između dviju stranaka, oni žele da ta razlika zaista bude očita. Možda je to oznaka našeg mentaliteta, ta želja da se problemi otvoreno rasprave. Kako bilo da bilo, takav politički stil je američka stvarnost, sviđalo se to nekome ili ne."
Nakon 11. rujna, predsjednik George Bush pokrenuo je globalni rat protiv terorizma. Pet godina kasnije, taj je rat u punom jeku. Prvi je cilj bio talibanski režim u Afganistanu, koji je pružao utočište terorističkoj mreži al-Qaida i njezinom vođi, Osami bin Ladenu. Međunarodna koalicija predvođena američkom vojskom je u studenom 2001. godine s vlasti srušila talibane. No, Osama bin Laden uspio je pobjeći, i smatra se da se krije u izoliranim planinskim područjima uz afganistansko-pakistansko granicu.
Nakon Afganistana, američka se vlada okrenula Iraku, odnosno režimu Saddama Husseina – također u sklopu rata protiv globalnog terorizma. Međutim, u godinama koje su slijedile pokazalo se da režim Saddama Husseina nije imao nikakve veze s napadima od 11. rujna.
Juan Cole, profesor povijesti na Sveučilištu Michigana, kaže da je zbog rata u Iraku širom svijeta ojačalo anti-američko raspoloženje: "Upuštajući se u ovu pustolovinu, Sjedinjene su Države pridonijele tome da teroristima danas na raspolaganju stoji ogroman broj potencijalnih regruta. I to nije slučaj jedino kada se radi o muslimanskim skupinama. Rat u Iraku u cijelom je svijetu izuzetno nepopularan. Rašireno je mišljenje da je riječ o zločinu, što generira ogromnu srdžbu i otpor prema Sjedinjenim Državama."
Izrazi simpatija koji su Americi sa svih strana svijeta stizali neposredno nakon 11. rujna danas se više gotovo i ne čuju – tvrde Juan Cole i mnogi drugi njegovi kolege. Razlog za to je Irak.
Teroristički napadi na New York i Washington imali su posljedica i na domaćem, američkom planu. Sigurnosne mjere na aerodromima uvelike su bile pooštrene. Reformirane su obavještajne službe, a više od 20 različitih agencija savezne vlade ujedinjeno je u Ministarstvo domovinske sigurnosti. Uz to, usvojeni su novi zakoni koji su ojačali mandat policije i drugih istražnih organa. Širenje tih ovlasti kritizirale su organizacije koje prate poštivanje ljudskih prava, koje tvrde da novi zakoni previše zadiru u privatni život građana, te da time krše ustav. Bijela kuća pak tvrdi da su oštriji zakon potrebni kako bi se zemlja efikasno obranila od terorista.
Bivši čelnik Pentagona u drugom mandatu predsjednika Billa Clintona, William Cohen kaže da demokratsko društvo mora znati očuvati osjetljivu ravnotežu između potreba javne sigurnosti i temeljnih demokratskih sloboda: "Treba li vlada imati na raspolaganju ogromne datoteke podataka o svakom od nas? Vodi li to do situacije koja bi podsjećala na noćnu moru iz Orwellove 1984.? Gdje su tu granice?"
U Sjedinjenim Državama nije se posljednjih godina dogodio niti jedan teroristički napad. Vlada ovu činjenicu ističe kao dokaz svoje uspješnosti. No, stručnjaci upozoravaju da to ne znači da je prijetnja od terorista danas manja. Kažu da treba zadržati oprezan i budan pristup i ne dopustiti da se javnost uljuljka osjećajem lažne sigurnosti – u trenutku kada napadi od 11. rujna 2001. postaju dijelom povijesti.
