30. kolovoza je proglašen Međunarodnim danom nestalih osoba, od strane humanitarnih organizacija u cilju skretanja pozornosti na tisuće nestalih ljudi diljem svijeta. Primjerice, samo polovica ljudi nestalih za vrijeme sukoba na području bivše Jugoslavije u razdoblju 1991-1995.
Nestanak ljudi je globalni problem, s zabilježenim slučajevima u najmanje 30 zemalja. Ujedinjeni narodi imaju na popisu nestalih preko 45 tisuća neriješenih slučajeva, međutim, procjenjuje se da je pravi broj nestalih višestruko veći. 1999-te preko 40 tisuća ljudi zahvaćenih sukobima na području bivše Jugoslavije smatralo se nestalim. Međunarodna komisija za nestale ljude ima zadaću traženja nestalih diljem svijeta. Uz pomoć DNK metode, komisija je uspjela indentificirati preko 10 tisuća osoba nestalih na Balkanu.
Čelnica komisije Katheryne Bombarger kaže da je pred njima još teška zadaća. "Danas se još uvijek 20 tisuća osoba vodi kao nestalo, od toga najviše iz Bosne i Hercegovine, oko 15 tisuća, na Kosovu ih je oko 2, 500, kao i u Hrvatskoj".
Bomberger kaže da lokalne vlade naviše brinu oko sudbine osoba istog etničkog podrijetla, s tendencijom zapostavljanja drugih slučajeva, a u regiji još uvijek ne postoji centralizirana banka podataka nestalih osoba. "Ljudi su nestajali bez obzira na geopolitičke granice, te mislim da je korisno za sve da se stvori jedna banka podataka za različite sukobe".
Hrvatska je jedina zemlja iz bivše Jugoslavije koja tvdi da radi na istraživanju sudbine ljudi nestalih u ratu, bez obzira na njihovu nacionalnost, premda je tek ove godine popis osoba nestalih u ratu sadržavao i Srbe. Vesna Teršelić vodi nevladinu organizaciju Documente sa sjedištem u Zagrebu. "To je veiliki korak no treba učiniti više jer jos uvijek ne postoji objedinjena lista svih nestalih u ratu u Hrvatskoj".
Nacionalnost je problem kod identificiranja nestalih osoba na Kosovu, gdje Ujedinjeni narodi pokušavaju pružitisvoju pomoć. Međutim Nataša Kandić iz Centar za humanitarne zakone u Beogradu tvrdi da srpske vlasti kao i albanske na Kosovu usporavaju proces. " UNMIK nema odgovornost za nestanke Albanaca, jer tada nije ni bio tu. Za nestanke Albanaca je odgovorna Srbija (i podatke o nestalim Albancima treba iznijeti Srbija). A što se tiče nestalih Srba, tu Albanci prenose odgovornost na UNMIK, s obrazloženjem da je većina Srba nestala nakon dolaska međunarodnih snaga na Kosovo.
Kathryne Bomberger kaže da su vlade u regiji nesklone objavljivanju istine o sudbini nestalih osoba jer im to politički ne odgovara. Međutim, da bi se ubrzao proces indentifikacije, kaže ona, nužno je da se sudbine nestalih osoba sagledaju kao humanitarni problem.