Linkovi

Od 1981. od AIDS-a umrlo 25 milijuna ljudi

  • Jan Sluizer

Prije 25 godina, u medicinskom časopisu "Morbidity and Mortality Report", u broju od 5. lipnja, američki Nacionalni centar za kontrolu i prevenciju bolesti po prvi puta je identificirao bolest koja je odnosila živote homoseksualnih muškaraca na području Los Angelesa. Uskoro, ta je bolest postala poznata po nazivu AIDS, odnoseći živote ljudi svih seksualnih opredjeljenja, dobi, spola i nacionalnosti, diljem svijeta. Znanstvenici i dalje proučavaju virus HIV, koji izaziva AIDS, ali – s 25 milijuna ljudi koji su od 1981. podlegli toj bolesti – aktivisti kažu da još uvijek ostaje mnogo toga za učiniti.

Do 1982, kada je kalifornijski politički aktivist Cleve Jones bio dijagnosticiran kao zaražen virusom HIV, on je već izgubio destke svojih prijatelja, koji su podlegli bolesti, tada nazivanoj 'rak homoseksualaca'. Ostavio je posao u Državnom tajništvu i preselio se kući u San Francisco, kako bi – kako to opisuje – 'poduzeo prve korake ka organiziranim svjetskim inicijativama za borbu protiv ove nove bolesti'.

Tog vremena, Cleve Jones se prisjeća kao more. "Nikakve informacije … ekstremni strah i paranoja … pitanja poput: radi li nam to vlada? Je li to nešto što je napravila CIA? Pojavljivale su svakakve nevjerojatne ideje, ali ponajviše je vladao strah" - priča Cleve Jones.

Strahovanja o 'uroti vlade' uskoro su zamrla kada su liječnici više saznali o virusu koji je izazvao novu bolest. "Prvi slučajevi su bili misteriozni i zastrašujući. Oni su stigmatizirali ljude i redovito rezultirali smrću" - sjeća se dr. Paul Volberding, koji je pregledao prve pacijente koji su oboljeli od AIDS-a u San Franciscu, te otada bio u prvim redovima istraživanja te bolesti.

On kaže da je tijekom proteklih 25 godina AIDS postao kronična bolest koju se može mnogo bolje kontrolirati. S raširenim programima dijagnostičkih testiranja, mnogi ljudi saznaju da su zaraženi virusom HIV dok se još osjećaju potpuno zdravima. S novim lijekovima, virus HIV može biti pod kontrolom, a pacijenti funkcioniraju kao da su zdravi.

"Lijekovi koji su nam sada na raspolaganju zaista djeluju vrlo dobro i lako ih je uzimati. Napredovali smo od vremena kada se moralo uzimati vrlo velike doze lijekova koji su izazivali teže popratne posljedice. No, stalno nam trebaju novi lijekovi jer virus HIV mutira vrlo brzo" - kaže dr. Volberding.

On dodaje da je jedna od najvažnijih lekcija koju je medicinska zajednica naučila u proteklih četvrt stoljeća značaj rada s organiziranim skupinama pacijenata, kao i društvenim organizacijama. Jedna od njih je Njegovalište Maitri, u San Franciscu, specijalizirano za skrb oboljelih od AIDS-a. Ono je osnovano 1984, kada je skupina zen-budista svoje vlastite stambene prostore iskoristila za skrb osmorice pacijenata oboljelih od AIDS-a, koje su odbacile njihove obitelji, njihovi stanodavci, pa i vlastiti partneri.

Danas, manji broj osoblja i dobrovoljaca vodi prošireno njegovalište u jednoj obnovljenoj viktorijanskoj zgradi s 15 bolesničkih kreveta, kaže bivši voditelj te organizacije Bill Musick: "Maitri funkcionira prvenstveno kao dom pacijentima, a sekundarno kao njegovalište, i upravo je ta mala nijansa vrlo važna. Naš je motto da ljudi ne bi trebali umrijeti sami i ovdje to i činimo. Radi se o misiji sućuti."

Sućut prema oboljelima od AIDS-a često je bila oskudna u ranim godinama epidemije. Umirući homoseksualci izazvali su malo simpatija među prosječnim američkim građanstvom.

Ali, djelovanjem pojedinaca poput Clevea Jonesa javnost je saznala kako AIDS pogađa sve. Jonesova inicijativa rezultirala je najvećim društvenim umjetničkim projektom u svijetu, inspiriranim jednim bdijenjem uz svijeće, gdje su aktivisti postavili stotine komadića quilta s imenima prijatelja koji su umrli od AIDS-a. "Dok sam gledao taj pačwork komadića papira s imenima preko čitavog zida, odjednom sam se prisjetio quiltova, onakvih kakve su radile moje baka i prabaka, u Indiani; jedan mi i danas prekriva krevet. Pomisio sam kako bi to bio sjajan simbol prosječne Amerike, tradicionalnih vrijednosti srednje klase … ne bi li to bio način da se pokaže kako te tradicionalne obiteljske vrijednosti vrijede i za umrle od AIDS-a?" - pita se Cleve Jones.

Spomen-quilt za AIDS sada sadrži međusobno prišivene komadiće tkanina s više od 83 tisuće imena, a, dok putuje svijetom, vidjelo ga je izloženog više od 15 milijuna ljudi. Što se tiče onih koji danas žive s AIDS-om, Jones priželjkuje da vidi više sućuti od strane farmaceutskih kompanija, izražene kroz sniženje cijena lijekova protiv te bolesti: "Lijekovi koji me održavaju živim koštaju u Sjedinjenim Državama, u maloprodaji, oko 2400 dolara mjesečno. Isti bi lijekovi, u generičkoj verziji, koštali samo djelić te svote. To je najveća prepreka za osiguravanje liječenja u svijetu."

Procjenjuje se da diljem svijeta 39 milijuna ljudi živi s AIDS-om ili je zaraženo virusom HIV. Aktivisti poput Clevea Jonesa nadaju se razvoju novih lijekova, boljem prikupljanju sredstava za borbu protiv te bolesti, kao i usvajanju novih mjera od strane vlada u svijetu koje bi pomogle u konačnom preokretanju stanja u borbi protiv AIDS-a.

XS
SM
MD
LG