Nakon što je 2000. godine izgubio u pokušaju da postane američki predsjednik, Al Gore se vratio kući kako bi razmislio o svom budućem životu. Kao dugogodišnji zagovornik zaštite okoliša, Gore je pripremio bogato ilustrirano i dokumentirano predavanje i s njim se zaputio na sve strane Sjedinjenih Država i svijeta. Tijekom šest godina, održao je to predavanje više od tisuću puta. U nadi da će doprijeti do još šire publike, Gore je, u suradnji s profesionalnim filmskim stvarateljima, predavanje pretvorio u dokumentarni film. 24. svibnja, film "An Incovenient Truth" premijerno je prikazan u Los Angelesu i New Yorku, a početkom lipnja pojavit će se u kinima diljem Amerike.
Film "Nezgodna istina" počinje s Alom Goreom za govornicom i malom šalom na vlastiti račun – "Ja sam Al Gore kojega se svojevremeno običavalo nazivati 'slijedećim predsjednikom Sjedinjenih Država'". No, ne treba mu dugo da prijeđe na ono što je u središtu njegove pažnje: uz prizore lomljenja i kršenja glečera, te rastućih voda, on kaže da je globalno zatopljavanje stvarnost koja čitav planet dovodi u veliku opasnost.
Pokazujući dijapozitive, video snimke i kompjuterske simulacije, Al Gore u filmu govori: "Na Arktiku se događa sve brže otapanje. Ukoliko se tako nastavi, razina mora i oceana diljem svijeta povisit će se za 6 i pol metara. Ovako bi izgledala Florida, ovako Šangaj – u čijem širem području živi 40 milijuna ljudi -, a ovako Kalkuta, u i oko koje živi 60 milijuna ljudi. Ovo bi bio Manhattan, sa spomenikom Svjetskom trgovinskom centru pod vodom. Sjetite se kako izgleda kada postoji nekoliko stotina tisuća izbjeglica … a sad, zamislite njih stotinu milijuna!"
Al Gore zna o čemu govori: prije više desetaka godina napisao je bestseller o posljedicama globalnog zatopljavanja, a kao američki dopredsjednik pomogao je u pregovaranju oko Protokola iz Kyota, globalnog sporazuma o klimatskim promjenama, koji su Sjedinjene Države potpisale, ali nikada ratificirale.
Film "Nezgodna istina" koristi kompjuterske simulacije, grafike i grafikone, činjenice i prognoze i procjene kako bi gledatelju ispričao svoju priču. "Radi se o istini o situaciji s kojom smo sučeljeni. Za manje od jednog stoljeća, učetverostručili smo populaciju našeg planeta. Naša je tehnologija tisuće puta moćnija nego što je bila prije stotinu godina. A, sada, odjednom, sposobni smo činiti štetu jedinom domu koji imamo! Moramo vrlo brzo shvatiti i prihvatiti o kakvoj se tu opasnosti radi," kaže Gore.
Film se zalaže za smanjenje ispuštanja ugljičnog dioksida koji zadržava toplinu, te je, kao takav, povezan s teškim olujama, topljenjem leda na polovima, povišenjem razine mora i oceana, kao i širenjem zaraznih bolesti. No, Fred Smith ne vjeruje u tu poruku filma. On je na čelu Instituta Competitive Enterprise, političkog foruma koji se protivi obvezatnom ograničavanju ispuštanja ugljičnog dioksida, preferirajući, umjesto toga, slobodnotržišni pristup pitanjima zaštite okoliša.
Smith kaže da su stavovi Ala Gorea – kao i film koji ih predstavlja – alarmistički: "To je sve čisti marketing ideja. To nije pokušaj da se prikaže objektivna znanost, da se objasni i jedno i drugo. On kaže da sve odlazi u nepovrat i ili 'ćete slušati mene' ili će svijet u kojemu živite nestati. Je li to učinkovito? Po meni – nije. To je samo pothranjivanje straha."
Institut Competitive Enterprise emitira televizijski oglas u kojemu opovrgava tvrdnje iz filma "An Inconvenient Truth", tvrdeći da neke druge znanstvene studije pokazuju upravo suprotno: da glečeri Grenlanda postaju sve veći, a ledeni prekrivač Antarktika sve deblji.
Al Gore kaže da su prizori i prikazi iz filma "Nezgodna istina" zamišljeni kao poziv na buđenje; film, kaže on, odbacuje politiku i ideologiju kako bi publiku natjerao da se sučeli s katastrofom planetarnih razmjera: "To je pitanje morala, etike i, na koncu, u svom najvišem smislu, to je potpuno duhovno pitanje. Nazivati to političkim pitanjem samo je još jedan način da se to proglasi nebitnim. To je, upravo suprotno, najteži i najvažniji izazov s kojim je itko od nas bio sučeljen: katastrofa je tu, zbiva se za našeg života."
Upravo je urgentnost poruke navela Davisa Guggenheima da režira film "Nezgodna istina". On se nada da će film biti katalizator promjene: "Volio bih da ljudi na kraju filma kažu: 'Gotovo je s kontroverzom; ovo je stvarno. Mi izazivamo katastrofu i ako nešto ne učinimo odmah, promijenit ćemo svijet zauvijek.'"
Guggenheim kaže da filmom "Nezgodna istina" Al Gore ne traži glasovanje za političku funkciju, nego glas svakog pojedinog gledatelja ZA planet.