Debata oko pitanja useljavanja zakuhava se s obje strane Atlantika. U Sjedinjenim Državama više od milijun ljudi izašlo je na ulice prošlog tjedna tražeći veća prava za ilegalne useljenike. No, kako iz Pariza javlja Lisa Bryant, useljenicima se u Francuskoj dobrodošlica često u potpunosti uskraćuje, pogotovo kada je riječ o nekvalificiranim radnicima.
Na doručku za beskućnike u rimo-katoličkoj crkvi Saint Hippolyte u Parizu, useljenik iz Alžira Amirouche Laradjane jede krišku kruha. Upitali smo ga što on misli o novom francuskom zakonu kojim će se postrožiti pravila za useljavanje.
Laradjane koji protekle tri godine ilegalno živi u Francuskoj naziva spomenuti prijedlog zakona – sramnim. Za francusku vladu desnog centra kaže da je fašistička, a za predlagatelja zakona, ministra unutarnjih poslova Nicolasa Sarkozya, koji je mađarskog podrijetla, kaže da je zaboravio vlastite imigrantske korijene.
Prijedlog pooštrenja imigracijskog zakona je upravo u parlamentarnoj raspri. Ako bude usvojen ilegalnim useljenicima bit će teže dobiti državljanstvo, a njihovim obiteljima nastaniti se u Francuskoj.
Zakonom se, također, želi napraviti razlika između visokokvalificiranih i niskokvalificiranih radnika poput Lardjanea koji je građevinski radnik. Nicholas Sarkozy vjeruje da se radi o uravnoteženom i pravednom zakonu, no kritičari tvrde da je zakon nepravedan.
Kršćanske zajednice preuzele su vodeću ulogu u pozivima da se zakon ublaži. Svećenici poput Francisa Barjota izražavaju bojazan za budućnost ilegalnih imigranata. On vjeruje da će zakon biti usvojen. Barjot izražava bojazan da će Francuska za nekoliko godina uvesti još strože zakone protiv ilegalnih imigranata tjerajući ih tako da se još više izoliraju od društva.
Mnoge crkve osiguravaju smještaj za ilegalne imigrante. Prošlog tjedna 150 stranaca došlo je u Saint Hippolyte kako bi prenoćili, ali i izrazili prosvjed protiv novog zakona o imigraciji.
Francuska nije jedina u pokušaju selekcije imigranata. Sve više, kažu stručnjaci, europske vlade uvode nove imigracijske testove i druge mjere kako bi privukle samo najpametnije i najkvalificiranije radnike.
Odnos prema nekvalificiranim i ilegalnim strancima se pogoršava, kaže Daniele Joly, direktorica Centra za istraživanje etničkih odnosa pri Sveučilištu Warwick u Engleskoj. "Postoji općeniti trend reguliranja i ograničavanja imigracije, a naročito onih koji traže politički azil. Ulazna vrata za imigraciju su, kako se čini, zatvorena, a političari vrlo neprijateljski raspoloženi" - kaže Daniele Joly.
Nizozemska i Njemačka također su uvele nove testove kako bi privukle kvalificirane radnike i one koji dijele njihove društvene i političke vrijednosti. Europska Unija, također, razmišlja o sličnim koracima. Španjolska i Grčka amnestirale su nekoliko milijuna ilegalnih imigranata no druge i dalje šalju kući. Čak i Danska, koja je povijesno uvijek bila otvorena prema useljenicima, počinje zatvarati svoje granice.
Za razliku od Sjedinjenih Država, strah od ograničavanja imigracije nije doveo do velikih prosvjednih skupova u Europi. Han Entzinger, stručnjak za imigraciju pri Sveučilištu Erasmus u Roterdamu pojašnjava zašto: "Ilegalni imigranti jako su loše organizirani, gotovo po definiciji. Oni gotovo nikoga ne zanimaju, a uzroci za to mogu se pronaći u, općenito, protuimigracijskom raspoloženju. Jako je teško pronaći organizaciju koja brani prava ilegalnih imigranata."
Stručnjaci dodaju da, unatoč tome, europski političari i ekonomisti uviđaju da sa starenjem europskog stanovništva trebaju otvoreniju imigracijsku politiku, što podrazumijeva i liberalniji pristup useljavanju nekvalificiranih radnika.
