Prve komercijalne snimke country-glazbe datiraju jos iz 1923. godine. No, oni rani glazbenici, hillbilly umjetnici (rijec hillbilly nema, u ovom kontekstu, pezorativno znacenje nego se koristila za isticanje razlike izmedju te, uglavnom sekularne folk-glazbe i gospela i bluesa), oni su, da bi snimali, morali odlaziti sve do New Yorka i njegovih studija.
Krajem lipnja 1927. godine, producent i lovac na talente po imenu Ralph Sylvester Peer, iz njujorske Victor Talking Machine Company, strpao je u auto suprugu, par tonskih inzenjera, puno teske i “najsuvremenije” opreme za snimanje i uputio se za Bristol, zeljeznicko srediste na granici Tennesseeja i Virginije, trazio je originalne pjevace. Bristol je tada bio najvece naselje podrucja Appalachije. Kad je stigao u Bristol, Peer je iznajmio jedno skladiste, objesio na zidove vunene deke i putem lokalnih novina razglasio da placa 50 dolara po jednoj strani ploce svakome tko ima talenta i koga nije strah pjevati u “masinu koja govori.” Ljudi su se poceli slijevati u Bristol sa svih strana. Najznacajnija, mozda, u svemu tome bila je upornost jednog Alvina Pleasanta Cartera.
Donkihotovska osoba, nepredvidiva, cudan od samog rodjenja, tvrdila je njegova majka, Carter je bio tesar. Njegova supruga Sara – vrlo prakticna zena, vrijedno se i vjesto bavila izradom sarenih popluna. Kad je A.P., kako su ga svi krace zvali, rekao da treba poci do Bristola, Sara nije bila istog misljenja. Put do Bristola bio je vrlo losim cestama. Osim toga, “tko ce platiti da nas cuje kako pjevamo,” rekla je Sara. Ali, A. P. je bio uporan, posudio Fordov Model A, utrpao u njega Saru, njenu trudnu sestru Maybelle, dvoje male djece, jedno je Sara jos dojila, i.... nakon puno sati, i puno gumidefekta, obitelj Carter je stigla s udaljenih brda do Bristola.
Maybelle, dobra gitaristica, prelijepog glasa; A.P., bogatog, sonornog basa; i Sara. Kad je Ralph Peer cuo njen glas znao je “da ce sve biti super i divno.”
I bilo je. Zvuk Carter Family postat ce mjerilo za tradicionalni country. Kad su ih culi ljudi s Juga, morali su se sloziti s ocjenom Ralpha Peera – “divno!” Bilo je to vrijeme kad je industrijska transformacija Juga mnoge vec cinila nostalgicnima za starim, ruralnim idealima; muziciranje Carter Family diralo je ravno u njihova srca, vracalo ih u mjesta u kojima su nekad zivjeli i koja su morali napustiti.
Tijekom godina, Carter Family ce snimiti cijeli niz pjesama, a kad se kcer Sarine sestre Maybelle, June, jos udala za Johnnyja Casha, mjesto obitelji Carter bilo je zajamceno u analima countryja.
Onog lipanjskog dana u Bristolu, Carter Family je za Ralpha Peera snimila sest pjesama.
Sve skupa, devetnaest izvodjaca snimilo je tada 76 pjesama. Carter Family, unatoc crnim predvidjanjima Sare, dobila je onih 50 dolara. Peer ce i drugih 50 dobro i pametno potrositi – na Jimmieja Rodgersa, zeljeznickog radnika iz mjesta Meridian, u saveznoj drzavi Mississippi. Peeru se jako dopao Jimmijev tenor i ono posebno zavlacenje u njegovom glasu, ono izvanredno jodlanje, kojim bi obogatio svaku svoju pjesmu. Za Peera, u Bristolu, Rodgers je snimio samo dvije pjesme, ali nakon Bristola, Jimmie Rodgers postaje prava senzacija – “American Blue Yodler” i “Singing Brakeman,” i “Father of Country Music”... neka su od njegovih drugih imena, prva komercijalna zvijezda countryja, sjajan zabavljac, odan alkoholu i zenama, umire rano, od tuberkuloze pluca. U sest godina do svoje smrti, snima preko stotinu pjesama. Country je uvijek bio hibridni zanr; Jimmie Rodgers spajao je razne stilove s puno uspjeha.
Od onih uspjesnih 12 dana “bristolskih seansi” Ralpha Peera, od kljucnog dogadjaja za stvaranje zanra, proslo je puno vremena. Vec iduce, 1928. godine, Peer se, s istim ciljem, vraca u Bristol, ali taj puta nece imati toliko uspjeha. Onim prvim snimkama, medjutim, cijeloj ce zemlji predstaviti autenticnu glazbu juznog dijela Appalachije, napraviti dvije superzvijezde countryja – Carter Family i Jimmieja Rodgersa, a on sam doci do velikog bogatstva. Country je, u medjuvremenu, daleko odmakao od Bristola, “rodnog mjesta country-glazbe.”