Linkovi

Gordon Parks, 1912. - 2006.


Crnacki umjetnik Gordon Parks umro je jucer u New Yorku, u 93.godini. Bio poznat mnogima – nekima kao spisatelj i pjesnik, nekima kao skladatelj, nekima pak kao filmski redatelj, jer i bio je prvi Amerikanac africkog porijekla koji je rezirao film za jedan od vodecih holivudskih studija, no vecini je taj multi-medijski umjetnik poznat po svojim fotografijama.

Gordon Parks je fotografirao sve i svakoga – americke radnike, medjunarodne filmske zvijezde, clanove bandi iz Harlema, ljude koji zive usred najdubljeg siromastva. Kad mu je bilo 85 godina, 1998, washingtonski muzej Corcoran Gallery postavio je retrospektivnu izlozbu njegovih fotografija, pod naslovom Half Past Autumn, Pola proslo od jeseni. Bila je to prilika za neka razmisljanja i sjecanja na njegovu karijeru fotozurnalista...

"Vidjet cete medju mojim fotografijama ljude s otvorenim ranama na glavama, vidjet cete ljude koji umiru od gladi. Vidjet cete i lijepe zene. Vidjeti zivot mojim ocima, onako kako sam ga ja prozivio, sve ono sto sam ja vidio. Mozete to zvati umjetnoscu, mozete to zvati – zivotom. Mozda je najbolja rijec upravo – zivotna umjetnost" - rekao je Gordon Parks.

Rodjen u Kansasu, 1912. godine, Gordon Parks je sa 15 godina ostao bez majke i bio poslan u Minneapolis, da zivi kod svoje sestre i njenog muza. Nakon jedne svadje, sogor ga je izbacio iz kuce i Parks je bio prisiljen napustiti skolu i naci posao kako bi se izdrzavao. "Sa 15 godina, postao sam muskarac preko noci. Sam sam se morao za sebe brinuti" - prisjeća se ovaj istaknuti umjetnik.

Radio je kao pobirac sudja u restoranu, svirao glasovir u jednom bordelu, kao nosac i kao konobar na vlaku prije nego sto je, 1937, otkrio fotografiju. Pet godina kasnije, 1942, poceo je raditi za americku vladu u Washingtonu – dokumentirati siromastvo u Americi. Njegov mu je sef savjetovao da razgovara s nekim od starijih crnackih zitelja Washingtona. Rezultat je bio Parksova najslavnija fotografija – portret cistacice Elle Watson. Nazvao ju je Americka gotika, prema slavnoj slici slikara Granta Wooda.

"Drzala je u ruci krpu i metlu, pitao sam je smijem li je fotografirati, rekla je ‘da, mozete, gdje zelite da stojim?’ Pogledao sam naokolo i ugledao americku zastavu, visjela je sa stropa. Sjetio sam se Granta Wooda i one njegove slike bracnog para farmera, on drzi vile u rukama. Rekao sam joj – tu, ispred zastave i gledajte ravno u oko kamere" - sjeća se naš sugovornik.

1948, Parks je poceo raditi za prestizni casopis Life, njegov prvi crnacki fotograf. Do šezdesetih godina, bio je jedan od vrhunskih americkih fotografa.... "Fotografiji puno dugujem, vrlo sam joj zahvalan. Cesto sam to govorio – koristio sam je kao oruzje protiv siromastva, protiv rasizma, protiv zadrtosti, protiv svega sto mi se nije svidjalo i sto nisam volio u ovom svijetu."

Za fotografiju Parks kaze da mu je ona pruzila i slobodu da pise, da sklada i da snima filmove, medju njima je i onaj dobro poznati akcijski film Shaft, iz 1971. godine.

Ali film koji ga je afirmirao, bio je film The Learning Tree, Stablo ucenja, snimljen 1969, prema vlastitoj autobiografskoj prici. Parks ne samo da ga je rezirao, vec je bio i njegov izvrsni producent, napisao za njega scenarij i glazbu....

Jedan od prvih filmova uvrstenih u americki Nacionalni filmski registar, Learning Tree je prica o 15-godisnjem crnackom djecaku Newtu, rodjenom u ruralnom Kansasu, dvadesetih godina. Newt je bistar i ambiciozan, ali njegov mu ucitelj kaze da je njegova buducnost ogranicena zato sto je crnac. “Malo crnacke djece odlazi na koledze,” kaze ucitelj. “Crnci jednostavno nisu pravi materijal za koledz, a i oni kojima to podje za rukom zavrsavaju kao kuhari ili nosaci. Mislim da je to uzaludno trosenje i novca i vremena.”

Sjecanje na taj stvarni dogadjaj iz njegovog zivota ostalo je, desetljecima kasnije, vrlo zivo za Gordona Parksa. Iako on sam nikada nije pohadjao koledz, primio je niz nagrada i priznanja za svoj rad, ukljucujuci preko 50 pocasnih doktorata i prestiznu Nacionalnu medalju za umjetnost.

XS
SM
MD
LG