Jedno od najspornijih pitanja u vezi s američkim angažmana u Iraku glasi: kako to da su obavještajni podaci o navodnom iračkom oružju za masovno uništavanje bili toliko netočni? Kritičari Bijele kuće tvrde da je vlada svjesno manipulirala informacijama, kako bi pridobila američku javnost za rat. Administracija predsjednika Busha odlučno odbacuje ovakve optužbe. Debatu o kvaliteti obavještajnih informacija o režimu Saddama Husseina ponovno je oživio nedavni nastup jednog bivšeg američkog obavještajca.
Kruna 28 godina duge karijere Paula Pillara u Središnjoj obavještajnoj službi, CIJI, bio je položaj čelnog obavještajnog dužnosnika za područje Srednjeg istoka i Južne Azije. No, nakon odlaska u mirovinu, Paul Pillar učinio je nešto što obavještajci rijetko čine: počeo je javno govoriti o svom poslu. U članku koji je napisao za prestižnu stručni časopis Foreign Affairs, Paul Pillar tvrdi da je vlada predsjednika Busha selektivno koristila tek pojedine djeliće 'obavještajne slagalice' u vezi iračkog nuklearnog arsenala – odnosno da je objavljivala jedino za sebe prihvatljive informacije, koje su podupirale njezinu želju da svrgne s vlasti Saddama Husseina. Članak Paula Pillara je uzburkao duhove u Washingtonu, a vlada je ponovila da odlučno odbija tvrdnje da je manipulirala s obavještajnim informacijama.
Dopredsjednik Richard Cheney je na kritike odgovorio ovim riječima. "Nelegitimne su i nepoštene sugestije nekih senatora da je bilo namjernog manipuliranja javnosti od strane predsjednika ili nekog člana vlade".
Kvaliteta i istinitost obavještajnih podataka o Saddamovu Iraku postala je vrlo kontroverzno pitanje. Reflektori javnosti koncentrirani su na obavještajnu zajednicu, koja je naučena da funkcionira u uvjetima tajnosti. No, činjenica jest da oružje za masovno uništavanje u Iraku nije pronađeno. Činjenica je također da američke obavještajne službe nisu spriječile terorističke napade od 11. rujna 2001.
Te su činjenice za američku obavještajnu zajednicu vrlo neugodne. Paul Pillar, bivši obavještajac CIA-e, kaže da je vlada predsjednika Busha, neposredno nakon napada na New York i Washington, posebno željela dokazati povezanost između al-Qaide i Bagdada, iako ta veza – tvrdi Paul Pillar - nije postojala. "Došlo je do selektivnog korištenja određenih aspekata, odnosno dijelova, obavještajnih izvješća, s ciljem da se dokaže da je postojala neka vrst savezništva između bin ladena i Saddama. Vlada je to pokušala dokazati bez obzira na činjenicu da su obavještajni analitičari smatrali da takva veza ne postoji".
Larry Wilkerson, koji je bio predstojnik ureda tadašnjeg američkog državnog tajnika Colina Powella, govori o otvorenom pritisku Bijele kuće da se dokaže da se jedan od terorista Muhamed Atta susreo s iračkim obavještajcima. Međutim, kaže Larry Wilkerson, bilo je vrlo malo dokaza da se Atta zaista susreo s Iračanima. "Vrlo dobro se sjećam kada smo odlučili da izvješće koje ćemo prezentirati Ujedinjenim narodima ne može sadržavati taj podatak o sastanku Muhameda Atte s Iračanima. Zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost Stephen Hadley upitao je – 'zbog čega se ne spominje sastanak Atte s Iračanima u Pragu?' Državni mu je tajnik odgovorio – 'to smo izbacili. I to vani ostaje.'"
Larry Wilkerson međutim primjećuje da je dopredsjednik Richard Cheney nastavio u javnosti povezivati al-Qaidu i Saddamov režim, iako – kako kaže – bilo je očito da ta veza ne postoji. U jednom govoru prošle godine, dopredsjednik Cheney je priznao da je u obavještajnim izvješćima o Iraku bilo netočnosti, no snažno je odbacio kritike da je vlada manipulirala javnost. "Nakon što se neki događaj već dogodi, onda je lako pronaći pogreške u obavještajnom prikupljanju informacija. Međutim, bilo kakva tvrdnja da su obavještajne informacije iskrivljavane, preuveličavane ili fabricirane – jednostavno nije točna. Senator John McCain je točno rekao – 'laže svatko tko tvrdi da je predsjednik lagao javnosti.'"
Paul Pillar, međutim, kaže da je vladina odluka da Irak mora napasti bila iznimno snažna. 'Zbog toga je u obavještajnoj zajednici bila zagušena svaka objektivnost. Protivna stajališta među analitičarima nisu mogla doći do izražaja' – tvrdi Paul Pillar. " Ako analitičar zna da su političari već donijeli neku odluku, onda se analitičar najčešće ne želi suprotstavljati. To se dogodilo i u slučaju s iračkim oružjem za masovno uništavanje".
Paul Pillar je iznenađen kritikama njegova članka u časopisu Foreign Affairs. 'Malo onog što sam napisao je zaista novo; mnoge su kritike već prethodno bile objavljene. Ja sam ih samo prikupio na jednom mjestu i obratio pozornost na širi kontekst, na neprimjeran odnos između obavještajne zajednice i politike.
Paul Pillar smatra da je najvažnije da se između vlade i obavještajnih službi ponovno uspostavi zdrav odnos, gdje se obavještajni analitičari neće plašiti da kažu što misle. Od ove debate možemo imati samo koristi – smatra ovaj bivši analitičar Središnje obavještajne službe.
