Kina i Iran su, kako se čini, spremni potpisati sporazum o kineskom sudjelovanju u eksploataciji nafte na području Yadavaran, na zapadu Irana. Analitičari na Zapadu smatraju da će ovaj posao, vrijedan više milijardi dolara, predstavljati svojevrsni ispit za Kinu. On će pokazati da li je Kina spremna ponašati se kao odgovorni akter u regiji, ali i na globalnoj sceni.
Kina se prošli mjesec pridružila drugim zemljama u odluci da se pitanje iranskog nuklearnog programa uputi u Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Iako je to Peking nevoljko učinio, neki analitičari na Zapadu bili su skloni u ovoj činjenici vidjeti znak da je Kina spremna dati svoj doprinos globalnoj stabilnosti te odustati od nekih svojih kratkoročnih nacionalni interesa. Međutim, ubrzo nakon toga Kina je najavila da će Iran uskoro posjetiti izaslanstvo njezinih čelnih ekonomskih dužnosnika. Smatra se da će glavna tema razgovora biti kinesko sudjelovanje u eksploataciji nafte u području Yadavaran.
Manucheher Takin, znanstvenik koji radi u Centru za globalna energetska istraživanja u Londonu, kaže da je za Kinu problem iranskog nuklearnog programa pitanje drugorazrednog značaja. Peking – prema Takinu – najviše zanima iranska nafta. Iran pak smatra da je s Kinom izuzetno lako poslovati. "Obje zemlje smatraju da se radi o poslovnim odnosima. Iran želi izvoziti naftu i plin, i traži kupce. Kini treba dugoročan partner za podmirivanje energetskih potreba, i vrlo je fleksibilna kada je riječ o uvjetima takvog sporazuma" - kaže Manucheher Takin.
Kina i Iran već godinama pregovaraju o značajnim isporukama nafte te kineskog sudjelovanju u eksploataciji iranskih resursa. Za dobivanje koncesije u Yadavaranu, Kina je spremna godišnje kupiti 10 milijuna tona iranskog plina, u sljedećih 25 godina. No, Iran je sada zaokupljen problemom svog nuklearnog programa, za kojeg Zapad sumnja da ima vojnu svrhu, odnosno da se radi o pokušaju izgradnje atomskog naoružanja.
Neki analitičari na Zapadu smatraju da bi Kina trebala u drugi plan staviti svoje uske nacionalne interese te se - kao velika zemlja – posvetiti i interesima regije odnosno cijelog svijeta. Jeffrey Bader iz washingtonskog Instituta Brookings o tome kaže: "Ovo je pitanje koje se tiče cijele međunarodne zajednice i vrlo je važno da Kina pokaže da joj je u interesu stabilnost u regiji gdje se nalazi Iran. To Kina može učiniti na sljedeći način: treba oprezno analizirati investiciju koja će ojačati režim u Teheranu i koja će možda omogućiti tamošnjoj vladi da izbjegne posljedice sankcija Vijeća sigurnosti, kojima je cilj spriječiti stvaranje nuklearnog arsenala."
Jeffrey Bader smatra da bi Kina ovakve poslove trebala sklapati s vjerodostojnijim partnerima poput Saudijske Arabije, a ne s nestabilnim Iranom. Peking je pozvao Iran da prestane s obogaćivanjem urana, no usprotivio se snažnim međunarodnim mjerama protiv te zemlje.
Kina se ne želi konfrontirati sa Sjedinjenim Država i američkim saveznicima. S druge strane, Kina želi da Iran izbjegne sankcije koje bi dovele u pitanje i izvoz energenata u Kinu. Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova izjavio je da njegova zemlja radi na tome da se ovaj problem riješi na miran način. 'Kina se nada da do sankcija – koje ne bi koristile nikome – neće doći' – rekao je kineski diplomat.
Na Zapadu se očekuje da će dvije zemlje nastojati finalizirati posao oko naftnog polja Yadavaran prije uvođenja mogućih sankcija. Sankcije se mogu uvesti nakon 6. ožujka, kada će Međunarodna agencija za atomsku energiju u Vijeću sigurnosti podnijeti izvještaj o problemu iranskog nuklearnog programa.
