U Sjedinjenim Državama danas se obilježava Dan predsjednika, posvećen ne samo Georgeu Washingtonu i Abrahamu Lincolnu, koji su rođeni upravo u veljači, već i svim bivšim američkim predsjednicima. Andrew Baroch pripremio je osvrt na nastanak Dana predsjednika.
Predsjednik Richard Nixon potpisao je 1979. savezni zakon kojim je treći ponedjeljak u veljači proglašen Danom predsjednika. Taj je zakon bio odraz dugogodišnjeg američkog običaja obilježavanja dva nacionalna praznika u veljači, posvećena rođendanima predsjednika Abrahama Lincolna i Georgea Washingtona.
Neki kritičari novog, kombiniranog praznika vjeruju da Dan predsjednika, koji je posvećen svim bivšim američkim predsjednicima, zapravo umanjuje jedinstvene doprinose predsjednika Washingtona i Lincolna povijesti Amerike. Seth Fein, profesor američke povijesti sa Sveučilišta Yale, kaže da većina Amerikanaca danas smatra upravo tu dvojicu predsjednika najvećim američkim predsjednicima: "George Washington je kao general predvodio Kontinentalnu vojsku, koja se borila za američku neovisnost, a zatim je postao prvi američki predsjednik. On je, na mnogo načina, bio utjelovljenje Sjedinjenih Država u početku njihove političke povijesti. Abrahama Lincolna Amerikanci cijene zato što je vodio zemlju u doba američkog građanskog rata i zato što je nakon rata ponovno ujedinio zemlju."
Bez Georgea Washingtona, da li bi Sjedinjene Države uopće postojale? Michael Holt, profesor američke povijesti na sveučilištu Virginije, misli da ne bi. "On je bio tako poštovan u narodu da je pomogao u stvaranju nacije u trenutku kada su ljudi iz raznih krajeva zemlje bili vrlo sumnjičavi jedni prema drugima. No, svi su se slagali da je upravo Washington osoba koja bi trebala postati prvi predsjednik. Zato mislim da je bio neophodan za stvaranje nacije" - -objašnjava Michael Holt.
On dodaje da je George Washington bio odlučan čelnik, koji je postavio važne presedane u odnosima između predsjednika i Kongresa: "Tekst Ustava daje predsjedniku ovlasti za vođenje vanjske politike 'uz savjete i odobrenje Senata'. Vlada predsjednika Washingtona u jednom je trenutku postigla sporazum s nekim indijanskim plemenima. Kada je Washington došao u Senat po savjet o uvjetima sporazuma, senatori su se pobunili i rekli mu da prvo trebaju održati debatu da bi postigli konsenzus o savjetu koji će mu zatim dati. Washington se okrenuo i otišao i otada se vanjska politika, barem kada se radi o ratifikaciji sporazuma, vodi uz 'odobrenje', ali bez izravnog savjeta Senata."
Poput Georgea Washingtona, Abraham Lincoln je također vodio zemlju u teškim vremenima. Da li bi bez njega Amerika izišla iz građanskog rata nepodijeljena? Možda ne – smatra Michael Holt sa Sveučilišta Virginije. "Neki smatraju da je Lincoln bio intuitivni vojni strateg. Mogao je na upečatljiv način objasniti značenje rata javnosti na sjeveru zemlje" - kaže profesor Holt.
Upravo je to Lincoln i učinio u svojem kratkom, ali slavnom govoru u počast vojnicima ubijenim u bitci kod Gettysburga u Pennsylvaniji 1863. "U njoj je izrekao one za Ameriku povijesne rečenice: 'Ovo što kažemo ovdje neće se zapamtiti, no ono što su vojnici učinili - pamtit će se zauvijek. Svrha rata jest da ova vlada od naroda i za narod ne nestane s lica Zemlje'" - objašnjava Michael Holt.
Abraham Lincoln također je zapamćen po Proklamaciji o emancipaciji iz 1863, kojom su oslobođeni robovi u pobunjenim južnjačkim državama. Svoju predanost ukidanju ropstva izrazio je i u svojem drugom inauguracijskom govoru 1865. "Lincoln je tada rekao: 'Ukoliko moramo proliti kap krvi za svaku kap krvi koju smo iscijedili iz robova u zadnjih 200 godina, učinit ćemo to da bismo pobijedili'. Time je jasno dao do znanja da je ukidanje ropstva podjednako važno kao i ujedinjavanje zemlje" - kaže Michael Holt.
Amerikanci su s vremenom upoznali i privatne strane predsjednika Lincolna i Washingtona i znaju da oni nisu bili savršeni. Washington je, na primjer, i sam bio robovlasnik. Međutim, povjesničar Seth Fein vjeruje da Amerikanci, kada misle o svojim bivšim predsjednicima, obično zanemaruju njihove mane: "Činjenica da se mnogi mogu identificirati s Georgeom Washingtonom na Dan predsjednika, unatoč svemu što se o njemu zna, možda govori o potrebi javnosti da se poistovjeti s političkim simbolima, za nacionalnim identitetom i za herojima."
A Dan predsjednika posvećen je upravo takvim herojima, koji su u posljednja dva stoljeća obnašali dužnost američkog predsjednika.