Pod naslovom "Skok u prijavljivanju … ali i u odmazdi prijavljivačima", "Christian Science Monitor" piše da su otkrića o krivim obavještajnim podacima prije rata u Iraku, o tajnim zatvorima i zlostavljanju zatvorenika, kao i o prisluškivanju bez sudskih naloga pokrenula rasprave o načinu vođenja rata protiv terora ne samo u američkom Kongresu, nego i u javnosti.
Kritičari objelodanjivanja takvih otkrića kažu da neka od njih izravno štete nacionalnoj sigurnosti. Jedan od njih je i direktor CIA-je, koji je prije par dana i sam napisao jedan novinski članak na tu temu: "U CIA-ji, mi više nego solidno obavljamo svoj dio posla u globalnom ratu protiv terorizma, ali smo u opasnosti da izgubimo ključnu bitku: bitku za zaštitu naših vlastitih klasificiranih informacija," kazao je Porter Goss.
Nevolje s neslaganjem oko tekuće politike u opasnim vremenima, kao što je rat, – kako piše bostonski list -, nije ograničeno samo na domenu nacionalne sigurnosti. Kako izgleda, takvo raspoloženje zahvaća i dublje dijelove birokracije savezne vlade, gdje se znanstvenici i eksperti, pa čak i analitičari u Kongresnom istraživačkom centru – dijelu Kongresne knjižnice – koji nikoga ne prijavljuju, žale na pokušaje da se kontroliraju njihovi kontakti s tiskom i s javnošću općenito.
'Ukoliko savjesni građani ne vide načine za iskazivanje neslaganja unutar sustava, onda je taj sustav u lošem stanju,' upozorava Steven Aftergood, direktor projekta o tajnosti vlade u Savezu američkih znanstvenika, koga citira bostonski dnevnik. 'Tajnost postaje rastuća djelatnost; ona običnim građanima otežava postavljanje pitanja, kao i utvrđivanje odgovornosti dužnosnika,' upozorava taj stručnjak.
"New York Times" piše o jednoj elitnoj jedinici američke vojske koja se – po prvi puta nakon 2001, kada je tamo vodila rat – vraća na dužnost u Afganistan. No, u skladu s novim saznanjima u vojsci, ovi su vojnici prošli kroz posebne tečajeve kulturološke senzitivnosti, a neki i kroz vrlo intenzivne i dugotrajne tečajeve jezika pašto. Oni će – kažu njihovi časnici – sada morati voditi potpuno drugačiji rat: ne samo onaj u kojemu će tragati za teroristima al-Qaide i talibanima, nego i onaj u kojemu će pridobivati sklonost afganistanskih građana i aktivnim svakodnevnim radom pomagati učvršćivanju demokracije u toj zemlji.
Vojni dužnosnici smatraju – kako piše njujorški dnevnik – da je u Iraku to vjerojatno bio jedan od elemenata koji je potpomogao pobuni: vojnici koji su svakodnevno upadali u kuće Iračana, tragajući za teroristima, naime, u velikom broju nisu prošli iscrpne tečajeve o običajima tamošnjih stanovnika, te su se, piše Times, 'ponašali kao slonovi u prodavaonici stakla'.
