Pripremajući se za – kako to naziva – 'dugi rat', Pentagon je objavio svoju novu strategiju za slijedećih 20 godina. Ta strategija – kako piše "Washington Post" – predviđa slanje američkih postrojbi, često tajno, u desetke zemalja istodobno u borbu protiv terorizma ili drugih netradicionalnih prijetnji.
Glavne inicijative nove američke vojne strategije uključuju 15-postotno povećanje broja pripadnika elitnih specijalnih jedinica, udvostručenje broja robotskih 'drone' letjelica – poput Predatora - za prikupljanje informacija, investiranje milijarde i pol dolara u zaštitu od bioloških napada, te osnivanje specijalnih ekipa za nalaženje, praćenje i demontiranje nuklearnih bombi i drugih katastrofalnih oružja.
Kako izvješćuje washingtonski list, Kina je izdvojena kao zemlja 's najvećom sposobnošću da se vojno nadmeće sa Sjedinjenim Državama'. Strategija odgovora na to predviđa brže opremanje zračnih snaga za dugometni udar, kao i izgradnju kapaciteta za podmorsko ratovanje.
Nova strategija uveliko koristi iskustva koja je američka vojska stekla nakon 2001. godine u Iraku, Afganistanu i protuterorističkim operacijama. Novi kurs američke vojske, koji zadaje spremnost na operiranje bilo gdje u svijetu, a ne samo, kao ranije, u četiri temeljne regije – Europi, Srednjem Istoku, azijskom priobalju, te sjeveroistočnoj Aziji – predviđa mnogo raznolikiju i bržu vojnu silu, sposobnu za izvođenje mnogo šireg repertoara misija. No, istaknuto je, nova je i spremnost američke vojske da shvati i prihvati činjenicu da sama ne može pobijediti u 'dugom' ratu.
"New York Times" piše da sve više i sve češće podaci s interneta stižu do sudova. Tko šalje prijeteće e-mail poruke nekom tinejđeru? Tko na Internetu postavlja uvredljive poruke o nekoj kompaniji? Tko komunicira preko interneta s nekim osumnjičenim trgovcem drogom? Takva pitanja – i mnoga druga njima slična – svakodnevno se upućuju kompanijama koje pružaju usluge pristupa na Internet i koje vode web sajtove. I, premda te kompanije obećavaju da će štititi privatnost svojih korisnika, one rutinski predaju i najprivatnije informacije na zahtjev sudova, tužitelja koji vode kaznene istrage ili odvjetnika koji vode neke građanske parnice.
Takvi su podaci doveli ravno do osumnjičenika za prijetnju bombom u jednoj školi; oni su doveli do mnogih distributera dječje pornografije, a poslužili su i u pitanjima u rasponu od čuvanja poslovnih tajni, pa do piratizacije glazbe. U St. Louisu, trag online pretraživanja za detaljnim zemljovidima doveli su do serijskog ubojice kojeg policija nije uspjela uhvatiti čitavo desetljeća prije toga. Ukratko, jednako kao što tehnologija korisnicima nudi mnogo više, ona i prikuplja mnogo više podataka o njima, a pravosuđe je mnogo sklonije da te podatke i koristi, piše "New York Times".
