Prije četrdeset godina, košarkaški tim jednog koledža u saveznoj državi Teksas ušao je u povijest američkog sporta i pomogao u zaustavljanju rasizma na košarkaškim terenima. Film 'Glory Road', koji se nedavno počeo prikazivati u američkim kinima predstavlja dramatizaciju ove upečatljive priče.
Godine 1965. Don Haskins bio je glavni trener košarkaškog tima u malo kome poznatoj teksaškom sveučilištu Western College. I dok je promatrao kako škole s daleko većom reputacijom grabe dobre mlade košarkaše koji su završavali srednju školu i vrbuju ih za svoj tim, trener Haskins je odlučio da svoje talente potraži negdje drugdje. Zaputio se u siromašne četvrti velikih gradova Amerike u kojima je tada pretežno živjela crnačka populacija i tamo je pronašao mladiće koji su obećavali svojim košarkaškim talentom. Haskinsov je potez bez daljnjega bio nekonvencionalan jer u to se vrijeme zbog rasne diskriminacija crne košarkaše na terenima nije moglo vidjeti.
Svojim su radom igrači trenera Haskinsa porazili do tada ukorijenjeno shvaćanje da mladi crnci nisu dovoljno disciplinirani i da navijači neće prihvatiti ekipe u kojima ima crnih igrača. I kao konačan ishod njihovog rada, tim je 1966. pobijedio na Nacionalnom košarkaškom turniru koledža, a ta je pobjeda pripomogla uvođenju društvenih promjena koje su postale vidljive i izvan košarkaškog terena.
Producent filma, Jerry Bruckheimer, više je poznat holiwoodskoj javnosti po skupim i akcijom krcatim filmskim djelima. Pitali smo ga što ga je nagnalo da ovaj put napravi varijantu klasične priče o Pepeljugi, priču o timu koji je na početku imao samo veliku želju i puno dobre volje, a na kraju su mu se otvorile nebrojene mogućnosti? "Ja jednostavno obožavam pojedince koji mijenjaju društvo na bolje. Takve se ljude treba pamtiti na neki način. Ovih sedam mladića i njihov trener promijenili su košarku zauvijek. Ona je nekada bila 'bijeli sport' jer su u ekipama igrali samo bijeli igrači. Nakon uspjeha ovog tima mnogo je crnačke djece na američkom jugu, dobilo mogućnost da krenu u koledže i da se bave sportom koji su toliko voljeli" - kaže Bruckheimer.
Uloga Dona Haskinsa u filmu je pripala Joshu Lucasu, koji je proveo dosta vremena sa pravim trenerom Haskinsom. Lucas nam kaže kako Don Haskins i dalje odbija da ga nazivaju jednim od prvih boraca za građanska prava: "On i dalje ističe kako mu je jedini cilj bio pobijediti na turnirima. Teško se meni prepirati s Donom Haskinsom o tome što je želio u to vrijeme, ali ja znam da ova priča ima i pozadinu. Naime, Haskinsov najbolji prijatelj je bio crnac i bio je bolji košarkaš od njega. Zbog boje kože, prijatelj mu nije bio primljen u košarkašku ligu, a samim tim činom onemogućilo mu se i daljnje obrazovanje. Ova je činjenica proganjala Haskinsa i kada se konačno njemu pružila prilika da potraži igrače, bijelci mu nisu bili interesantni. Priliku je želio dati crnim igračima. Vidite da je ova situacija daleko složenija nego li to Don Haskins želi priznati. On je jedan neobično ponizan čovjek. Uvjeren sam da on zna kakvo je dobro djelo učinio, ali mu njegova skromnost ne dozvoljava da to javno prizna."
Režiser filma, James Gartner kojemu je ovo prvi igrani film, i sam kaže da iako je sport u samom središtu radnje, cilj mu je bio pokušati pokazati kakav su utjecaj ovaj tim i njegova pobjeda imali na cijelo američko društvo: "Pri kraju sam filma, u sceni velike utakmice za titulu nacionalnog šampiona, želio da do izražaja dođu dvije grupe ljudi. Jedna grupa su starci u brijačnici koji gledaju utakmicu na televizoru. Te su crnačke djedice za mene metafora svih onih ljudi kojima se prilika nije nikada ni pružila jer su izgledali drugačije od drugih. A druga grupa su mali dječaci koji su utakmicu gledali kroz izlog trgovine koja prodaje televizijske prijemnike. Oni za mene predstavljaju buduće Michael Jordane i Shaquille O'Neale. Važno je ljude podsjetiti gdje smo nekada bili i na taj način istaknuti činjenicu da smo danas napredovali zbog ljudi kao što je Don Haskins i njegov košarkaški tim. Puno su toga oni okrenuli naglavačke…..i s punim su pravom to učinili."
Od ostalih glumaca u filmu 'Glory Road' pojavljuju se Derek Luke i Al Shearer kao igrači na timu, a glumac-veteran Jon Voight igra legendarnog trenera Kentucky Wildcatsa, suparničke ekipe na finalnoj utakmici turnira.
Glazba je na filmu mješavina tradicionalnih crnačkog gospela i popularne glazbe našeg vremena. U filmu se mogu čuti djela suvremene pjevačice Aliciae Keys.