Linkovi

Tretman osumnjičenika za terorizam - kontroverza godine u SAD


Četiri godine nakon terorističkih napada od 11.rujna, u američkom zatočeništvu nalazi se na tisuće osumnjičenika za terorizam. Neki su zatočeni na američkom teritoriju, a neki u inozemstvu; neki u blizini bojišnice a neki vrlo daleko od nje. Tretman tih ljudi od strane američkih vlasti postao je tijekom 2005. vrlo kontroverzno pitanje.

Procjenjuje se da je u vezi s ratom protiv globalnog terorizma zatočeno oko 70 tisuća ljudi. Pripadnici američke vojske kao i američki obavještajci bili su predmet optužbi za maltretiranje zatvorenika. Neki od na slobodu puštenih zatočenika tvrde da su u zatočeništvu bili podrvrgnuti mučenju. Kritike glede ovog nisu se niti stišale a objavljena su novinska izvješća o navodim tajnim zatvorima u inozemstvu koje je držala CIA, američka Središnja obavještajna agencija. Ovakve se lokacije navodno nalaze u nekim državama bivšeg sovjetskog bloka.

2005. godina ostat će upamćena i po tome što je u engleski jezik ušao termin ‘rendition’ koji se odnosi na praksu prebacivanja zatočene osobe iz zemlje u zemlju, u potrazi za lokacijom gdje se mogu koristiti oštrije istražne metode.

Na kraju godine, američka državna tajnica Condoleezza Rice posjetila je Europu i sa svojim domaćinima razgovarala upravo o američkom odnosu prema osumnjičenicima za terorizam. Gospodja Rice je ponovila da se u istragama Sjedinjene Države ne koriste metodama mučenja niti ih opravdavaju.

Međutim, državna je tajnica napomenula da će američka vlada u borbi protiv terorizma učiniti sve što je pravno dopušteno. “Željela sam reći da Sjedinjene Države poštuju zakon i da poštuju ljudska prava. Dapače, mi smo predvodnici takve politike u svijetu i naš predsjednik ne bi nikada opravdavao mučenje, niti je to ikada učinio. Mi poštujemo i američki zakon i naše medjunarodne obveze. Isto tako, želim reći da u kontekstu borbe protiv terorizma trebamo biti spremni iskoristiti sve zakonske mjere kako bi spriječili nove napade".

Europske zemlje brine mogućnosti da su agenti CIA-e hvatali osumnjičenike za terorizam na njihovom tlu te ih onda prebacivali na druge lokacije radi ispitivanja. Talijanske su vlasti vrlo glasno prosvjedovale zbog toga što su CIA-ini agenti, 2003-će godine, “pokupili” jednog muslimanskog svećenika na ulicama Milana. Medjutim, bivši CIA-in agent Michael Scheuer, koji je predvodio program izručenja u kasnim 90-tim, kaže da, koliko on zna – CIA uvijek postupa s dopuštenjem zemlje-domaćina. “Jedna od najvećih grešaka je pretpostaviti da je netko ikada bio otet u procesu izručenja. Koliko ja znam, CIA nikada nije nekoga naprosto otela sa stranog teritorija bez dopuštenja Vlade te zemlje. U vrijeme dok sam je vodio takve operacije sve su bile izvedene u suradnji s lokalnom vladom, a mi smo hvatali neke vrlo visoko pozicionirane čelnike al-Qaide.”

Tretman zatvorenika je, takodjer, bio predmet kritika. Primjedbe su se odnosile na nasilne metode ispitivanja, koje su – prema nekima – prerastale u torturu. Senator John McCain, negdašnji ratni zarobljenik u Vijetnamu, predstavio je zakonski prijedlog kojim se postavljaju dodatni standardi za istragu i tretman prema zatočenicima. Administracija predsjednika Busha se u početku protivila ovom prijedlogu, tvrdeći da će se njime ograničiti ovlasti istražitelja i obavještajaca. Međutim, na kraju Bijela kuća je pristala na prijedlog ovog zakona. Senator John McCain je rekao da takva odluka svijetu šalje pravu poruku. " “Poruka glasi - Sjedinjene Države se ne ponašaju kao teroristi. Mi smo zemlja koja drži do svojih vrijednosti i standarda o ponašanju te tretmanu svih ljudi, bez obzira kako oni mogu biti zli i loši. Mislim da će nam to mnogo pomoći da na našu stranu pridobijemo ljude diljem svijeta.”

Medjutim, vlada još uvijek nije izravno i javno odredila što se smatra mučenjem i debata o tome se nastavlja. Eugene Fidell, odvjetnik iz Washingtona, stručnjak za ratno pravo, kaže da se to pitanje tek treba riješiti. “Zatvorske vlasti su kroz stoljeća, svugdje u svijetu, pokazivale veliku kreativnost u zlostavljanju ljudi koji su se nalazile pod njihovom kontrolom. Činjenica jest da ne postoji priručnik po kojem bi se moglo zaključiti koji se konkretni postupak smatra mučenjem, a koji ne? Često to znamo tek onda kada vidimo neko konkretno djelo. Uloga suda je popuniti praznine u zakonu i kazati nam što može biti prihvatljivo, a što ne.”

Većina osumnjičenih za terorizam koji su – bez optužnice – već nekoliko godina zatvoreni na američkom teritoriju nije u stanju putem suda dovesti u pitanje svoj status. Na ovom se području stanje možda mijenja. Protiv osumnjičenika za planiranje detonacije ‘prljave bombe’ Josea Padille – koji je rodjeni Amerikanac – u studenom je podignuta optužnica, nakon što je u zatvoru proveo više od tri godine. Optužen je za sudjelovanje u uroti s ciljem otmice, ubojstvo i nanošenje ozljeda ljudima izvan američkih granica. Jose Padilla još nije optužen za sudjelovanje u terorističkoj uroti na teritoriju Sjedinjenih Država.

XS
SM
MD
LG