Sudjenje bivšem predsjedniku Iraka, Saddamu Husseinu, koje se održava u Bagdadu, treba se nastaviti 28. studenog. Kako je tribunal uspostavljen te za što je sve Saddam Hussein optužen?
14. prosinca 2003.godine, tadašnji čelnik Prijelazne uprave u Iraku, Paul Bremer, objavio je uhićenja Saddama Husseina. “Saddam Hussein je uhvaćen u subotu 13, prosinca oko 20 sati i 30 minuta. Pronadjen je u jednom podzemnom skrovištu u gradu al-Dawr, 15 kilometara južno od Tikrita.”
Dvadeset i dva mjeseca nakon objave o hvatanju Saddama Husseina, 19. listopada ove godine, negdašnji irački predsjednik pojavio se na sudu. Laurel Miller, savjetnica za medjunarodno pravo i ratne zločine u Američkom Institutu za mir, objašnjava stavke optužnice protiv Saddama Husseina koje se odnose na zločine protiv čovječnosti. “On je, zajedno s još sedam osoba, optužen za incident koji se dogodio 1982.godine u gradu Dujail. Tamo je bio pokušan atentat na njega i, u osvetu za to, ubijeno je 140 ili više osoba bez ikakvog sudskog procesa. Mnogi su ljudi bili podvrgnuti torturi, a neki su, po kratkom postupku, likvidirani. Čitave su obitelji dugo godina provele u zatvorima.”
Na otvaranju sudjenja negdašnji irački predsjednik je rekao da on ne priznaje taj sud zato što su Sjedinjene Države pomogle u njegovoj uspostavi. Ipak se izjasnio da nije kriv za sve optužbe i tri sata nakon početka sudjenje je odgodjeno do 28.studenog, kako bi se odvjetnicima dalo više vremena za pripremu Saddamove obrane. Michal Scharf je vodeći američki stručnjak za medjunarodno kazneno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta Case Western Reserve, u Clevelandu, u saveznoj državi Ohio.
On kaže da, iako je slučaj Dujail najlakši za podizanje optužnice zbog postojanja dokaza, Saddam Hussein i ostali optuženici sučelit će se s nekoliko sudjenja. “Riječ je o čitavom nizu slučajeva, možda njih 12, koji će se kretati od tako teških kao što je to bila kampanja u Anfalu, gdje su bile pobijene stotine tisuća Kurda na sjeveru zemlje, zatim napadi na Arape koji žive na jugu što je rezultiralo smrću oko 500 tisuća osoba, invazija na Kuvajt i drugi veći incidenti.”
Pravni stručnjaci kažu da su irački dužnosnici znali da moraju osnovati posebni tribunal ukoliko se Saddamu Husseinu bude sudilo za zločine protiv čovječnosti, genocid i ratne zločine. Derek Gilman je jedan od odvjetnika koji su pomogli u izradi statuta za Irački posebni tribunal. On kaže da su Iračani bili nepopustljivi oko jedne stvari. “Iračani su bili vrlo jasni u želji da to bude irački, a ne medjunarodni tribunal. Oni smatraju da su Iračani bili ti koji su patili pod Saddamovom vladavinom, da mnogi iz medjunarodne zajednice nisu učinili ništa kada su se zločini dogadjali, te da nije primjereno da oni sudjeluju u sudjenju. Iračani su, takodjer, naglasili da je koncept vladavine zakona upravo potekao iz Iraka, prije oko 5 tisuća godina, Hamurabijevim zakonikom. Irak ima vrlo, vrlo dugu povijest prava, te su irački pravnici vrlo željni pokazati kako je Irak, zapravo, Hamurabijeva zemlja u kojoj je nastalo pravosudje”.
Gospodin Gilman kaže da, premda su svi suci tribunala Iračani, pravila rada tribunala mješavina iračkog i međunarodnog prava. “U stvari, počinjeni zločini su mješavina medjunarodnih i iračkih zločina. Tri su grupe medjunarodnih zločina: genocid, zločini protiv čovjećnosti i ratni zločini. Tu su i neki zločini specifični za irački zakon: ometanje rada pravosuđa, rasipanje nacionalnih resursa i ratovanje protiv arapskih susjeda. A, i pravila koja određuju rad tribunala kombinacija su postupaka koji su specifični za taj tribunal, nekih koji su izvučeni iz međunarodnih pravnih izvora, te standardnog iračkog kaznenog procesuiranja.”
su trebali izabrati suce za specijalni tribunal, te ih obučiti međunarodnom pravu. Od oko tisuću sudaca odabrano je njih 50 koji čine osnovu posebnog tribunala.
Marc Vlasic je bio tužitelj na sudjenju Slobodanu Miloševiću u den Haagu i pomagao je u obučavanju iračkih sudaca. “U središtu pažnje na našim sastancima bilo je razmatranje međunarodnog humanitarnog prava. No, pozabavili smo se i potankostima o radu međunarodnih tribunala; podijelio sam s njima ono što sam i sam naučio radeći na raznim međunarodnim tribunalima.”
Stručnjaci kažu da priprema za ovo vrlo istaknuto suđenje bila pomna. Ali, ističu da i dalje ostaje ključno pitanje može li Saddam Hussein dobiti pošteno suđenje ako se uzme u obzir priroda njegovih zločina.
