Šljivančanin je uporno sprječavao gospodina Vancea vidjeti ono što je došao vidjeti, put do bolnice je miniran, govorio mu je, most preko rijeke Vuke do bolnice je srušen iako smo vidjeli da se preko njega odvija promet, na nespretan nam je način stavljeno do znanja da nećemo vidjeti bolnicu bilo što pokušali. Konačno, već obojica bijesni, Vance i Šljivančanin počeli su urlati jedan na drugoga, gospodin Vance je krenuo prema bolnici a major Šljivančanin je u njega uperio pušku, Vance je stao budući da je shvatio ozbiljnost situacije.
Ovo je svjedočeći na suđenju vukovarskoj trojici – časnicima JNA Mrkšiću, Radiću i Šljivančaninu – kazao svjedok, američki diplomat i pomoćnik UN-ovog izaslanika Cyrusa Vancea Herbert Ocun. Svjedok je Vukovar opisao kao grad koji je od svih gradova u nekadašnjoj Jugoslaviji, uključujući Sarajevo, najtemeljitije razoren. Diplomat se pozivao na sadržaj svog dnevnika, bilježaka koje je radio na terenu idući od Beograda preko Šida do Vukovara. U protuispitivanju svjedok je dijelom odbacio tezu obrane da u vremenu na koje se odnosi optužnica, studenom 1991, Hrvatska nije postojala kao država a SFRJ jeste, točno je da Hrvatska nije bila priznata no, a to je potvrdila i Badinterova komisija, SFRJ je odmakla u procesu raspadanja.
SAD nise bile aktivni sudionik u pregovorima, gospodin Vance i ja samo smo jednom u njima sudjelovali, glasio je odgovor svjedoka na odvjetnikovo pitanje o stavovima Washingtona, točnije državnog tajnika Jamesa Bakera koji je govorio, ali nekoliko mjeseci prije Vukovara, da njegova zemlja neće priznati jednostrano otcjepljenje republika. Vrijedna je spomena i radi budućih suđenja opaska gospodina Ocuna o Goranu Hadžiću, hašakom optuženiku i bjeguncu, u ovom kontekstu osobi koja je zapovijedala teritorijalcima, okarakteriziranima i kao paravojne formacije, Hadžić je sasvim sigurno bio dijelom problema a je li i rješenja to je bilo u Miloševićevim rukama, Milošević nas je uvjeravao da će ga staviti pod kontrolu. Interesantan je dijalog odvjetnika Vasića i svjedoka Ocuna, Vasića je interesiralo jesu li jedinice MUP-a i "zenge" pružale oružani otpor, činjenica da je bilo otpora je očigledna inače bi JNA osvojila grad mnogo ranije ali su Hrvati bili daleko slabija strana, ocijenio je svjedok.