Linkovi

Mijenjanje uloge NATO saveza


U vrijeme Hladnog rata, Sjevernoatlantski savez bio je za Europu prva linija obrane od napada Sovjetskog saveza. Od pada Berlinskog zida, savez se proširio s 12 na 26 članica, a sada se transformira kako bi mogao odgovoriti na globalne prijetnje.

NATO savez je osnovan 1949. godine, kao prepreka širenju Sovjetskog saveza u Zapadnu Europu. Do propasti Sovjetskog saveza 1991, sigurnost Europe bila je u središtu i američke vanjske politike i transatlantskih odnosa. Uspostava NATO-a, kažu stručnjaci, jamčila je mir i demokraciju u Zapadnoj Europi i postavila Sjedinjene Države na mjesto jamca globalne sigurnosti. U prvom desetljeću od raspada Sovjetskog saveza, NATO je ostao usredotočen na sigurnost Europe. Međutim, težište se pomaklo s kolektivne obrane na ekonomsku i političku reintegraciju nekadašnje komunističke Istočne Europe. Savez se počeo širiti primitkom Češke, Mađarske i Poljske. Izuzetak od uspješnog procesa europske integracije bio je nasilni raspad Jugoslavije. Reagirajući na zbivanja na tom području, NATO je poduzeo kraću vojnu akciju u Bosni, 1995, te desetotjednu zračnu kampanju u vezi s Kosovom, četiri godine kasnije.

Robert Hunter, savjetnik u Korporaciji RAND, u Washingtonu, i bivši američki veleposlanik pri NATO savezu za administracije predsjednika Clintona, kaže da je angažman saveza na Balkanu bio prijelomna točka u povijesti NATO-a. "Sjećam se 1995, kada smo pokušali angažirati NATO savez u Bosni. Za neke, to je bila daleka zemlja o kojoj se ništa nije znalo … da citiram bivšeg britanskog premijera Nevillea Chamberlaina. Kada su prve tri istočnoeuropske zemlje bile primljene u savez, neki su se pitali tko su te nove članice. Danas je Poljska jedna od najistaknutijih članica i popstavlja se pitanje zašto već i prije nije bila u NATO-u. Čudo je ustvari da se jedna institucija koja je nastala s potpuno drugom svrhom – da zaustavi Sovjetski savez – transformirala u instituciju koja može učiniti mnoge druge stvari".

Gospodin Hunter upozorava, međutim, da savez koji među svojih 26 članica ima i 8 zemlja iz bivšeg sovjetskog bloka, još uvijek provodi svoj program proširenja i integracije. Istodobno, pak, okrenuo se pitanjima 21. stoljeća: ratu protiv terorizma, oružju masovnog uništavanja, te Srednjem Istoku. Bruce Jackson, dugogodišnji zagovornik proširenja NATO saveza i jedan od osnivača Nove atlantske inicijative pri Institutu American Enteprise, u Washingtonu, kaže da se, sučeljen s novim prijetnjama, NATO pretvara iz obrambenog saveza u silu sposobnu za brze akcije, koja redovito šalje postrojbe i izvan granica svojih članica. To je počelo, kaže on, s NATO-vom intervencijom na Kosovu. "Taj je događaj i Europljane i Amerikance doveo do toga da uvide da moraju gledati i na opasnosti izvan Europe. Radi se o zemljopisnoj prilagodbi. Na istoku su Ukrajina i Gruzija, gdje – mislim – da ćemo odgovoriti članstvom. Tu je i razumijevanje u NATO-u da je šire područje Srednjeg Istoka – dakle sve od Maroka do Afganistana i Pakistana – dio područja koje je susjedno Europi, te da su i tu sigurnosne, humanitarni i razni drugi interesi koji uječu na sigurnost u Europi".

Gospodin Jackson ističe da nove operacije NATO saveza uključuju takozvane 'tvrde' misije – poput održavanja stabilnosti u Afganistanu, zaštite od terorizma na Sredozemlju i pomaganju Afričkoj uniji u mirotvornoj misiji u sudanskoj regiji Darfur. Među – kako to on naziva – 'blažim' misijama su, između ostalog, obuka iračkih snaga sigurnosti, kao i osiguravanje humanitarne pomoći potresom pogođenim područjima Pakistana. "Ukoliko budemo takve male misije obavljali dobro, uz dobro osmatranje i mirovne misije, nećemo niti imati veliki rat, a to je odgovornost NATO saveza. Dakle, rješavanjem malih kriza – zaštitom civila, operacijama stabilizacije i slično – NATO može provesti slijedećih 50 godina bez da odi veliki rat, što je ustvari i svrha učinkovite demokratske vojske".

Analitičar Bruce Jackson kaže da je u središtu preobrazbe sjevernoatlantskog saveza NATO Response Force – NRF -, tehnološki napredna vojna sila koju čine elitne kopnene, pomorske i zračne jedinice, sposobne za akciju u bilo kojem dijelu svijeta. Do listopada slijedeće godine, NATO bi trebao biti sposoban u vrlo kratkom roku odaslati i do 21 tisuće pripadnika NRF-a u dugotrajnije akcije. No, kao što ističu mnogi promatrači, raspodjela opterećenja u NATO savezu daleko je od ravnomjerne: Sjedinjene Države i dalje pružaju lavovski dio resursa i imaju najveći utjecaj.

Uz to, i dalje su prisutne značajne razlike u mišljenjima oko davanja prioriteta i rješavanja novih globalnih izazova. John Hulsman iz Zaklade Heritage smatra da je dioba tereta i rizika ključna ukoliko savez želi opstati. "Nećemo preustrojiti europske vojske; oni nikada neće trošiti na to dovoljno novaca. S tim smo se pomirili, ali oni ne mogu beskonačno biti na teretu američkim poreznim obveznicima. Kako bi podijelili opasnosti, oni moraju voditi neke od vrlo važnih i vrlo opasnih misija. Inače, ispast će da su Amerikanci plaćenička vojska, a da su Europljani socijalni radnici i nikad se nećemo složiti kako voditi savez. Politički, NATO bi tada prestao postojati. Ono u što se sjevernoatlantski savez sada pretvara je sredstvo djelovanja za koaliciju voljnih. Nikada nećemo postići potpuno slaganje u Europi, ali, ako se budemo potrudili da ih angažiramo, imat ćemo pet ili šest saveznika".

Branitelji NATO saveza tvrde da bi Sjedinjene Države trebale nastaviti svoju tradicionalnu strategiju koja transatlantsko partnerstvo doživljava ne kao instrument, nego kao temelj miroljubivog svjetskog poretka – baš kao što je i bio gotovo 60 godina.

XS
SM
MD
LG