Vojvođanski Hrvati u nedavnoj su deklaraciji zahtijevali povratak autonomnog statusa pokrajine, kao jedinom rješenju za – kako tvrde – diskriminaciju hrvatske i drugih manjina u Vojvodini. Komentirajući upozorenja manjinskih zajednica u toj pokrajini, analitičar američke Helsinške komisije Robert Hand je izjavio za Glas Amerike da "uznemirava činjenica da se nastavljaju incidenti čije su mete vojvođanske manjine". Boravak predsjednika Skupštine Vojvodine Bojana Kostreša u Washingtonu bio je prilika da ga upitamo o njegovom viđenju manjinskih problema.
Glas Amerike: U zadnja dva tjedna je bilo izvještaja da je Demokratski savez vojvođanskih Hrvata objavio deklaraciju u kojoj se žali na položaj hrvatske manjine u Vojvodini. Ubrzo nakon toga je uslijedio i izvještaj mađarske manjine upućen na više adresa u kojima se govori o pogoršanju položaja manjina u Vojvodini. O čemu se radi?
Bojan Kostreš: Ono što je vrlo važno reći je to da je činjenica da u Vovodini postoje incidenti koji su izazvani, odnosno, koji se vode na bazi međunacionale netrpeljivosti, ali moram da kažem da oni postoje od 1990. godine, znači od početka ratova na prostoru bivše Jugoslavije, pa sve do danas, i da su oni, manje više jednakog intenziteta osim u određenim intervalima kada dolazi do njihove eskalacije. A ono što je vrlo važno reći u ovom trenutku i što je stav pokrajinske administracije jest to da nijedna nacionalna zajednica u Vojvodini ne može samostalno riješiti svoj problem. Znači, ili će svim vojvođanima biti dobro ili neće nikome, ne zato što mi ne želimo da nekom bude dobro, ili zato što preko 97 posto naselja su mješovitog karaktera u Vovodini. Nemoguće je da susjedi koji žive jedan pored drugog, da jednom bude dobro a drugom da ne bude. Mi se zalažemo i pokušavamo da popravimo situaciju ali na žalost, svi alati koji su vezani za, ako tako mogu da kažem, upravljanje krizom, se nalaze u rukama republičke vlade, a to znači i policija i sudstvo i obrazovanje i tako dalje. Zbog toga pokrajinska administracija vrlo intenzivno I vrlo jako zahtjeva vraćanje vojvođanske autonomije kada će se sve te stvari i sve te nadležnosti vratiti pokrajini. Ja ću vas podsjetiti da do 1990 godine u Vojvodini nije bilo velikih incidenata.
GA: Znači demokratski savez vojvođanskih Hrvata spominje u deklaraciji vraćanje statusa koji je postojao 1974 godine. Da li nalazite da je u tome rješenje?
BK: Ja samo moram da podvučem jednu stvar a to je da je nemoguće vratiti autonomiju iz 1974. godine, zato sto ne postoji država u kojoj je ta autonomija postojala, ne postoji društvarni sistem i društveno uređenje. Ono sto treba da se Vojvodini vrati jesu zakonodavne i izvršne sudske vlasti, zemni prihodi i imovina. To je ono što Vojvodini treba da bude vraćeno i to je u skladu s evropskim standardima. Sve pokrajine u Evropi imaju to. Znači ne možemo govoriti o Ustavu iz 1974. osim možda u onom smislu da slikovito objasnimo kakva bi ta autonomija trebala biti po svojoj snazi, ali u suštini ona mora biti nova autonomija i mora biti u skladu s evropskim standardima i mora biti dokaz da je Srbija spremna da se transformira i da se kreće u pravcu Europske unije.
GA: Što je sa suradnjom, onom direktnom, izravnom suradnjom izmedju Vovodine I Hrvatske recimo. Koliko ima odriješne ruke Novi Sad u razvijanju ekonomskih, kulturnih i drugih odnosa sa susjednim zemljama, recimo Hrvatskom?
BK: Ja moram da kažem da sam vrlo zadovoljan našom suradnjom s Hrvatskom. Naime, suradnja izmedju Vukovarsko-srijemske I Osiječko-baranjske županije i Vojvodine je dovela 2001. godine do toga da se kasnije, negdje 2004, sretnu premijeri Koštunica i Sanader. Poslje toga su se sreli i predsjednici Tadic i Mesić. Vojvodina je 2001. godine napravila jednu vrlo blisku suradnju s Istrom. I Vojvodjani i Istrijani imaju suradnju kako na ekonomskom tako i na kulturnom, političkom i na planu razvoja turizma. Mi smo prije 2-3 tjedna imali dane Istre u Vojvodini kada je došla jedna velika kulturno politička i privredna delegacija u Vojvodinu na čelu sa podžupanom Brkarićem. To je bio treći put da Istrijani dolaze u Vojvodinu. Vojvođani se četvrti put otići u Istru na proljece iduće godine i mi imamo vrlo dobru i plodonosnu suradnju. Jedan od osnovnih ciljeva pokrajinske adminitracije jest da budu most izmedju Srbije i Evrope i između Srbije i njenih susjeda. Mislim da taj posao dobro radimo i da je suradnja s Hrvatskom možda i najbolji primjer.
